Trendovi

The Economist proglasio Urugvaj državom godine!

panorama

Britanski Economist proglasio je Urugvaj državom godine zbog reforma od koje 'koristi može imati cijeli svijet'. Urugvaj je legalizovao marihuanu i gay brakove, a Economist ocjenjuje da je takva politika 'uvećala globalni iznos sreće bez ikakvog finansijskog troška'

Ovo je prvi put da je ugledni britanski časopis izabrao državu godine.

'Postignuća koja ponajviše zaslužuju pohvalu su, smatramo, reforme koje utiru nove putove i koje ne unapređuju samo pojedinu naciju, već, ako se slijede, mogu koristiti svijetu', saopštila je redakcija Econimista.

Desetine tisuća Nijemaca dobili po 250 eura kazne zbog gledanja pornografije

blonde

Nekoliko desetaka tisuća ljudi iz Njemačke koji su gledali pornografski materijal s Redtubea su počeli dobivati pisma od odvjetničke tvrtke Urmann und Collegen, gdje se osim kazne od 250 eura otkrivaju i osobni podaci korisnika.

U+C su zastupali švicarsku firmu koja tvrdi da je vlasnik odgledanih filmova, a nije potpuno jasno na koji su način skupljene IP adrese te dovedene u vezu s korisnicima. Odvjetnici s druge strane tvrde kako je došlo do nevjerojatne greške – jer je sud bio uvjeren kako su korisnici zapravo ilegalno preuzeli video materijal na svoja računala.

Venezuela dobila ministra sreće

haha

U cijelom nizu raznoraznih ministarstava koje osnivaju vlade diljem svijeta, najčešće kako bi udomile svoje političke pulene, Venezuela je zasigurno otišla korak dalje od svih. Predsjednik Nicolas Maduro najavio je, naime, da osniva ministarstvo socijalne sreće čime se jako primaknuo čuvenom Monty Pythonu i njegovu ministarstvu smiješnog hoda.

Kriza? Kriza!

kriza

Krize u demokratiji su stare koliko i ona sama. Kao neraskidiva nit protežu se kroz zapadnu filozofsku i političku misao. One su prožimale početke demokratije u Atini, inspirisale liberale i socijaliste tokom izgradnje nacionalnih parlamentarnih država u 19. veku, a sada nam donose malanholičnu melodiju demokratije u vremenima globalizacije. Najveća imena evropske misli bavila su se kritikom i krizom demokratije: Platon, Aristotel, Hobs, Tokvil, Marks, Veber. Hor dijagnostičara početkom 70-ih godina prošlog veka prerasta u stalnu grupu.

Raspad sistema

“Kafka je najveća realnost”, uzviknuo je György Lukács kada mu se život privilegiranog filozofa, marksiste, uglednog i voljenog građanina srušio u trenutku. Znate već, Lukacs je stao uz Imrea Nagya i njegovu revoluciju iz 1956. Postao je ministar mađarske revolucionarne vlade, ali doživio je protjerivanje u Rumunjsku, preživio poniženje, progon i omalovažavanje koje nije očekivao… Svijet u koji je vjerovao i idejno osmišljavao okrenuo se protiv njega. (Ipak, u maniru onih koji shvate da su beznačajniji i slabiji od sistema, pokajao se već 1957. i vratio u Budimpeštu.

Njemačka: Slučajna velesila!?

euro

Njemačka dominaciju u Europi nije plod nekog smišljenog plana, ona nema nikakvu vojnu podlogu već gospodarsku, a sve se dogodilo slučajno, tvrdi poznati njemački sociolog Ulrich Beck, predavač na sveučilištu u Muenchenu i London School of Economics.

"Dogodilo se to sasvim slučajno. Njemačka je stvorila 'slučajno carstvo'. Nema tu smišljenog plana, nema namjere za okupacijom Europe. To nema nikakvu vojnu podlogu, već radije gospodarsku, ovdje se radi o gospodarskoj moći", kazao je Beck u razgovoru za internetski portal Social Europe.

Ljudi su sve gluplji

Da se nekoga pripadnika naše vrste koji je živio u starogrčko doba može prebaciti u naše doba, bio bi puno inteligentniji od nas

Ljudi su sve gluplji, ustvrdio je nedavno američki genetičar dr. Gerald Crabtree sa Sveučilišta Stanford. Crabtree je iznio teoriju prema kojoj je prirodna selekcija odavno prestala favorizirati ljudsku inteligenciju, zbog čega smo gluplji od starih Grka.

Prema Crabtreeovoj teoriji, da se nekoga pripadnika naše vrste koji je živio u starogrčko doba može prebaciti u naše doba, bio bi puno inteligentniji od nas.

"Teški rat" protiv mladeži

en face

Henry Armand Giroux, poznati američki kulturalni kritičar, u intervjuu za H-Alter govori o nedavnom pokolju učenika u Connecticutu, o potrošački iracionalnom i ideološki ukalkuliranom sveprožimajućem nasilju u društvu, o važnosti kritičke pedagogije u kontekstu društvene angažiranosti, o načinima na koje krupni kapital melje društvo, javne interese i pripadajuće obrazovanje.