Je li jeftino smrznuto meso razlog iz kojeg nam djeca sve ranije ulaze u pubertet?

Čak dvije trećine ukupne proizvodnje antibiotika na svijetu ne koriste ljudi nego životinje. Pa čak i onda kada nisu bolesne. Povodom svjetskog dana zaštite potrošača brojne su udruge upozorile kako je vrijeme da se počne voditi briga o tome kakvo meso jedemo. Kontrolira li se hrana u lancima brze prehrane i je li jeftino zamrznuto meso razlog što djeca sve ranije ulaze u pubertet?

Je li nas trka za profitom dovela do ruba zdravstvene katastrofe čije razmjere još ne vidimo? Ono od čega mnogi strahuju bila je stvarnost mamama Željki i Ankici. Jer dogodilo se upravo njihovim djevojčicama.
"Mi smo to kod nje primijetili s 5 i pol godina, bila je još u vrtiću. I kada smo to primijetili, znači to je bila pojava dlačica ispod ruku i na spolovilu, nismo znali da je to preuranjeni pubertet", kaže mama Željka. Ankica je slično primijetila kod svoje djevojčice kad joj je bilo nepunih osam godina.

Dobro ste pročitali. Pet i pol i nepunih osam. Svakako godine u kojima nije prirodno da im rastu grudi i dlačice, da dobiju prvu menstruaciju. Željku i Ankicu snimali smo prije dvije godine i kažu, dok se nije dogodilo njima, nisu ni znale da je tako nešto uopće moguće.

A jedna od prvih stvari koja se tako pojavljuje, preuranjeni pubertet dovodi u vezu s hranom, točnije hormonima u mesu i mlijeku koje svakodnevno konzumiramo.

Da u cijeloj priči ima istine, slaže se i profesor Dumić. Njegov najmlađi pacijent u pubertet je ušao nevjerojatnih 11 godina prerano.
"Njegov spolni razvoj bio je izražen u dobi od 3 mjeseca. Bilo je to povećano lučenje hormona iz hipotalamusa i hipofize, povećano lučenje testosterona iz testisa plus toga i povećanje spolovila", kaže prof. dr. sc. Miroslav Dumić.

Šokantno, ali istinito. Dok je u ovom konkretnom slučaju do toga došlo zbog tumora na hipofizi, u većini slučajeva točan se uzrok ne zna. No brojna istraživanja potvrđuju da u odnosu na njihove bake i djedove, djeca danas ulaze u pubertet i do godinu i pol ranije.

"Zbog toga jer je prehrana bitno kvalitetnija, jer je manje teških bolesti, kroničnih infekcija. Takva djeca ranije sazrijevaju i definitivno današnja djeca su bitno krupnija, veća, teža i njihova konačna visina je bitno veća nego što je to bilo prije stotinjak godina. Pogledajte, recimo, oklope srednjovjekovnih vitezova. Ne znam koji bi iole pristaliji muškarac danas ušao unutra", kaže dr. Dumić.

Državni zavod za statistiku kaže da najviše volimo perad. Godišnje svatko pojede čak 18 kilograma. Meso je to životinja za koje se najviše vjeruje da se hrane antibioticima i hormonima.

U upotrebi su više od sedamdeset godina i do danas su spasili milijune života. Antibiotike koristimo kada smo bolesni, no jeste li ikada pomislili da ih u organizam unosimo svakodnevno? I to putem hrane?

Liječenje antibioticima je uobičajena praksa kad su životinje bolesne, no antibiotici se u stočnu hranu nerijetko dodaju i kako bi poticali rast životinja i spriječili pojavu bolesti.
"Oni potrošači koji konzumiraju takvo meso, dovode svoj organizam u opasnost da jednog dana njihov organizam ne reagira na antibiotike", kaže Ana Knežević iz udruge Potrošač.

Mogućnost da obična prehlada grla već sutra preraste u bolest od koje se umire, zvuči zastrašujuće. No ne i nemoguće.
"Svjetska zdravstvena organizacija je objavila podatak da je prošle godine u EU umrlo 25000 ljudi zato što im ni jedan antibiotik nije pomogao", dodaje Knežević.

Dok primjerice svinjetinu uvozimo u enormnim količinama, jedino peradi proizvodimo dovoljno za vlastite potrebe. I jedemo vrhunsku piletinu, kaže uzgajivač Ivan Kamenski Jer je hrana koju oni jedu top kvalitete.
"Ima unutra minerala, ima sve što im je potrebno. Drugo se ne daje, nema antibiotika, nema ništa", dodaje Ivan.

Kada bi slučajno i htjeli, ne smiju. Zakon je jasan. U Hrvatskoj je kao i u Europskoj uniji zabranjeno preventivno dodavanje antibiotika i hormona rasta u hranu za životinje.
"To u Americi nije slučaj, oni to očito koriste jer su strašno prepušteni tržištu. Tako da nas nekad ova birokracija na koju se žalimo zapravo u nekim slučajevima jako i štiti, a to je i ovaj slučaj kod proizvodnje mesa", kaže nam Andrej Alilović, izvršni direktor tvrtke 'Valipile'.

I dok su do prije par godina američki farmeri antibiotike i hormone mogli slobodno kupovati u prodavaonicama stočne hrane, naši uzgajivači antibiotike mogu koristiti samo ciljano, kada je životinja bolesna, uz recept i nadzor veterinara.
"To su izrazito rijetki slučajevi jer naše zakonodavstvo zabranjuje liječenje određenih bakterijskih bolesti i nadoknađuje trošak neškodljivog zbrinjavanja proizvođačima tako da se nama onda tu ne isplati manipulirati s tim", dodaje Alilović.
Drugim riječima, ako se među životinjama i pojavi bolest, ona se najčešće ni ne liječi nego se sve životinje eutanaziraju, a proizvođač dobije odštetu od države.

No nadzor se provodi redovito. Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane prošle je godine tako provela analize na više od dvije tisuće uzoraka.
"Dosadašnji rezultati su pokazali da su bila dva pozitivna nalaza što znači da je ispod 1%, 0,2%", kaže nam doktor veterine Alen Petričević.

Analize se, kažu u Ministarstvu, vrše i na farmama i u klaonicama, dakle puno prije nego što meso uopće dospije i blizu potrošaču. Čak i kada dolazi iz trećih zemalja, koje nisu u Europskoj uniji, vrijede ista pravila.
"Meso iz uvoza dolazi samo iz odobrenih objekata koji se nalaze na takozvanoj DJ sanco listi. To su objekti koji moraju biti, čiji proces proizvodnje mora biti prilagođen europskim propisima. Znači da takvo meso koje dolazi u RH praktički je sigurno, ispravno meso", pojašnjava dr. Petričević.

To vrijedi za svježe meso. Sa onim smrznutim sasvim je druga priča. Tu je moguće da vam na stolu završi meso iz SAD-a, a kod njih su pravila puno labavija.
"Oni imaju situaciju da u proizvodnji peradi koriste mesno koštano brašno koje je u Europi zabranjeno. S tim da uvoz mesa iz SAD-a smrznutog nije zabranjen. Doista je moguće da uđe i meso koje je othranjeno mesnim koštanim brašnom", kaže Alilović.

"U EU meso može biti smrznuto najviše do šest mjeseci. Kod nas nema ograničenja i mislim da se to kod nas zlorabi, a da potrošači nemaju pravu informaciju", dodaje gospođa Knežević iz udruge Potrošač.

Sada bar znate na što trebate paziti. Domaće je domaće, a ono najjeftinije, najjeftinije je s razlogom.

dnevnik.hr