Milijun djece umire od gladi!

svjetlo.com

Dok se mi u našem balkanskom vašarištu zabavljamo našim antagonizmima, ugroženošću jednih od drugi, pa čak i katolika od Hrvata, Srba od pravoslavaca, muslimana od Bošnjaka, hrvata od Hrvata, dok se zabavljamo pričama o tajkunima i tajkunčićima i njihovim pokradenim milijunima i milijunčićima, dok se vjernici i svećenici međusobno tuku zbog (ne)pečene prasetine, ali i dok nam se djeca razmeću čokoladama i slatkišima i izuvijedaju hoće li i što će jesti, ona starija se drogiraju i piju... mi, umišljeni, oholi, zaboravni i nezahvalni, smetnemo s uma da nas i pored svega, takve kakvi jesmo, Bog čuva. Od gladi i žeđi, ako ništa drugo. I od najstrašnije smrti na svijetu.

Svijet u kojem živimo prepun je bizarnih kontradikcija u kojima, po pravilu, "deblji kraj" izvuku obični, mali ljudi. Evo nekoliko, slučajno odabranih, međusobno nevezanih primjera i razmišljanja o njima:

"Worlds of Warcraft"

U uvijek mirnoj Norveškoj događa se krvoproliće, najveće stradanje od II svjetskog rata, u kojem život gube mladi ljudi, većina između 14 i 18 godina. Već u prvim reagiranjima europski mediji su špekulirai pozadinom i, kako je već bilo za očekivati, sugerirali teroristički napad islamskih fundamentalista. Kako to obično biva, jedna islamska organizacija organizacija je požurila i pripisala zločin sebi. A onda, kao grom iz vedra neba, norveška policija objavljuje da je počinitelj jedan Norvežanin, rasist, anti-islamist i kršćanski fundamentalist! Svejedno, bilo koje i kakve ideološke konotacije zločin imao, opet stradavaju nevini, mali, obični ljudi.

Zlatna jahta

Zlatna jahta

Žalosne priče o umiranju tisuća djeca gurnu se u arhiv, da bi se napravilo prominentno medijsko mjesto, recimo, vijesti o tome da ruski milijarder Roman Abramowitsch nije više vlasnik najskuplje jahte na svijetu (850 milijuna Euro), nego je primat preuzeo anonimni bogataš iz Malezije (Malaysia) za kojeg je britanac Stuart Hughes sagradio jahtu "History Supreme" vrijednu četiri puta više od ruske - 3,4 milijarde Euro, a u koju su ugrađene tone zlata i platine – da bi se uštedjelo na troškovima održavanja, jer zlato i platina ne korodiraju! Samo ta, jedna jedina jahta, mogla bi riješiti jedan od žalosnih humanitarnih problema svijeta. Procjenjuje se da je za aktualni problem gladi u Africi neophodno osigurati omoć u iznosu od oko 1,5 milijardi Euro, a to je manje od polovine cijene te snobovske jahte.

Kako na Badnju vecer raditi, a biti dobar katolik?

Dok u zapadnim zemljama većina firmi uoči Božića radi kraće, a trgovine zatvaraju ranije, (katolička) vlada "najkatoličkije države na svijetu" donosi zakon kojim prisiljava brojne katolike, da na Badnju večer rade do 24 sata, čime su im uskraćeni, ne samo tradicionalna obiteljska večera, nego i ponoćna misa.

Oni koji Badnju večer provode do ponoći u šopingu, u čijem se navodnom interesu takvi zakoni donose, valjda i nisu vjernici? Nasuprot onima koji bi se rado pomolili i večerali sa svojom dječicom i pripremali se za ponoćku, ali ne mogu, jer moraju raditi i puniti tajkunske buđelare i njihove račune u austrijskim i švicarskim bankama.

A oni opet, koji bi trebali biti protiv pretvaranja Božića u orgije potrošačkog mentaliteta, koji bi morali stati u obranu vjernika "po službenoj dužnosti", ne reagiraju. Valjda zato što su im važnije i vrijednije tajkunske donacije nego sitne lemojzine?

Naša djeca, hvala Bogu, nisu gladna, ali će mnoga i sljedećeg Božića žalosno pogledavati kroz prozor kada će se vratiti mama i tata, tako će u zaludoj nadi i zaspati pored magičnog svjetla božićnog drvca i nedovršene priče o drvenim jaslicama, uskraćeni za još jedno prekrasno sjećanje iz djetinjstva.

Božić ...ili praznik potrošackog mentaliteta?

Jagode za tajlandskog princa

Tajlandski prijestolonasljednik princ Maha Vajiralongkorn posjetio je sa svojom svitom Njemačku svojim privatnim Boeing 737. Posjeta je bila privatna, turistička, bez protokola. Došao je u jagode! Deset mercedesovih crnih mini-buseva, dvije limuzine i njegov 350 SLK parkiralo se na ulazu plantaže, koju su dva dana ranije zondirali njegovi tjelohranitelji. Na plantaži je kratko razgledao jagode, pa mu je bilo preteško da ih sam bere, sjeo je na stolac i prepustio jednoj od svojih princeza (Srirasmi) da ga hrani. Ostali iz pratnje su bili vrijedni i za dva i pol sata ubrali su 60 kilograma jagoda i 8 kilograma malina.

Princ sa svitom bere jagode

Branjem jagoda, prekraćivao je u stvari vrijeme čekanja u Minhenu da mu njemačke vlasti oslobode zrakoplov, jer je isti odmah po slijetanju bio zaplijenjen! Naime, jedna bavarska firma gradila je auto-cestu u Tajlandu i nikada nije naplatila 30 milijuna Euro. Vlasti su zaplijenile Boing dok se račun ne plati. Princ je morao ubijati vrijeme, eto i branjem jagoda...

U jednom poznatom bavarskom restoranu bio je najavljen "jedan ugledni gost koji želi probati bavarske kobasice". Osoblje restorana se postavilo na glavu da sve bude cakum-pakum. A onda se po povratku sa plantaže pojavio tajlandski princ, poručio 4 kobasice i 10 kapučina, tražio da se sve upakira i – ponio sa sobom. Njegov osobni tajnik se vlasniku restorana opravdavao time da princ nema uz sebe više od 200 Euro gotovine.

U hotelu u koji je otputovao, čuveni "Kempinski" u minhenskoj zračnoj luci, ne mora voditi brigu o tome da li je ponio dovoljno gotovine. Taj lanac hotela većinskim djelom pripada tajlandskoj kraljevskoj obitelji!

Lijepo, rekao bih, kako se jednostavno i "narodski" provodi 58-godišnji princ. A i njegov "skromni zrakoplovčić" bih mu odmah vratio – da se sjetio da makar jednu korpicu jagode pošalje od gladi umirućoj afričkoj djeci.

Trgovina ljudskim organima

Danas, subota, na Štahusu (Stachus) u Minhenu uobičajena gužva i šokantna demonstracija grupe Kineza. Grozne fotografije i dokumenti o jednom biznisu koji u svijetu sve više cvjeta. Riječ je o prodaji ljudskih organa, ali ne onih koje ljudi unaprijed, za života, poklanjanju, ne ni onih koje ljudi u materijalnoj nuždi svojevoljno prodaju, nego je riječ o nasilno uzetim ljudskim organima, većinom od osuđenika.

Na optuženičkoj klupi minhenskog prosvjeda je država, Narodna Republika Kina i vladajuća Komunistička partija. I tamo stradavaju mali, obični ljudi. Traže pomoć demokratskog Zapada, osudu kineskih vlasti, skupljaju potpise potpore.

A nije Kina jedina.

Nisam se potpisao iako sam kao čovjek bio duboko potrešen onim što sam vidio. Ne zato što i sam to ne osuđujem, nego što smatram da optuženička lista nije potpuna. Jer, ako se u Kini (i ne samo u Kini) na takav način ljudima bez njihove volje vade zdravi organi i prodaju, moraju valjda postojati i oni koji ih kupuju? Možda bi se odgovor mogao pronaći u prominentnim privatnim zapadnim klinikama koje se bave presađivanjem ljudskih organa i u tom biznisu zarađuju ogromne novce? Ili kod prebogatih zapadnih "demokrata" koji sebi na takav način produžavaju život za još koji dan, gaseći živote drugih?

Ljudska solidarnost?

Na naslovnica diljem svijeta vrlo brzo budu potisnute šokantne vijesti o jadu, bijedi, stradanju, umiranju od gladi u dvadesetprvom stoljeću. Ljudske tragedije ustupaju mjesto ljudskim glupostima.

U jučerašnjim nizozemskim novinama "De stentor" urednik je otišao tako daleko da je napisao tekst kako više voli gledati Tour de France nego vijesti o umirućim i izgladnjelima, te neka "oni sami sebi pomognu kao i mi što sami sebi pomažemo". Danas brojni čitatelji oštro reagiraju, nmegoduju i osuđuju moralni izlet njihovog urednika.

Umiru gladni i žedni

suza

Na Rogu Afrike već nekoliko godina nema kiše. Tamo ljudi žive gotovo isključivo kao seljaci, zemljoradnici i stočari. 12 milijuna ljudi, aveti od kože i kostiju, gladuje. Stopa pothranjenosti ide i 37%. Dadaab (grad i područje na sjevero-istoku Kenije) je postao najveći UNHCR izbjeglički logor na svijetu. Ljudi bježe, ovoga puta ne (direktno) od rata, nego od gladi i žeđi, oni koji imaju više sreće stignu do sabirnog logora gdje dobiju ponešto za pojesti i popiti.

Na tom putu smrti koji traje danima i tjednima, napadane od divljih zvijeri i zvijeri u ljudskom obličju, majke su, iznemogle, prisiljene da ostavljaju umiruću djecu jer ih ne mogu nositi. Nemaju vremena ni da ih pokopaju, jer bi izgubile i ostalu djecu. Usput, islamska milicija Al-Shabaab zadržava muškarce "dok ne plate dugove", pljačka i siluje gladne i iznemogle žene.

Majke nemaju mlijeka za bebe. Jednom milijunu djece prijeti smrt od gladi! Očajnička borba za goli život. U toku je najveća svjetska humanitarna katastrofa u zadnjih 20 godina.

Djevojčica na gornjoj fotografiji se zove Hawa. Ima dvije godine, a teška je samo 4 kilograma. Tolika je otprilike imala kada je rođena.. Bori se za život. Ishod je neizvjestan. Mnogi dolaze u tako teškom stanju da im se više ne može pomoći. "Nema ništa gore nego kada ti rođeno dijete umire pred očima jer ga nemaš čime nahraniti", kaže jedna majka koja je izgubila četvoro od svoje šestoro djece. A na ovom svijetu ipak ima još uvijek dovoljno hrane za sve.

Hawa je samo jedno od nebrojene izgladnjele djece iz Somalije, Kenije, Etiopije i Džibutija, upalih obraza i napuhanih trbuha, očiju bez vlage, koja sjede s majkama u dugim redovima i čekaju da budu upisani u logorski spisak, da dobiju oko ručnog zgloba plastičnu vrpcu koja za njih, slično kao za umažene zapadne turiste u mondenskim ljetovalištima, znači "all inclusive" – pravo da dobiju nešto hrane, vode i liječničku pomoć.

Potrebitih u Africi je sve više, svakog dana u sabirne centre dolazi oko 2.000 novih izbjeglica. Hrane, vode i lijekova je sve manje.

Pokažimo svoju solidarnost, onako kako su drugi prema nama solidarni bili kada nam je bilo najteže. Pomozimo ljudima u nevolji i od gladi umirućoj djeci Afrike. Svaka, i ona najmanja i najsimboličnija pomoć je dobrodošla i može spasiti nečiji život. Obratite se UNICEF-u, Crvenom križu, krstu, polumjesecu, Karitasu, humanitarnim organizacijama...

Pomažući gladnima i žednima činimo dobro i sami sebi.

Perica Mišić [ domaljevac.com ]