Jakob von Uexküll, inicijator Alternativne Nobelove nagrade, traži reformu zapadnjačkog modela gospodarstva. "Do pozitivnih promjena moguće je doći samo demonstracijama poput onih u Turskoj ili u Brazilu", tvrdi on.

Kako doći do razvoja gospodarstva koji bi bio održiv? Koje su nove vrijednosti koje su potrebne našim društvima?

"Zaboravili smo stare vrijednosti društva. Ne razvijamo se nego propadamo. Naše poimanje o konkurenciji i naš individualizam je djetinjasto ponašanje. Mi sebe doživljavamo kao potrošače, a zavist je ono što nas pokreće. Svatko želi da posjeduje više od ostalih. Taj model razvoja nailazi na svoje granice u jednom svijetu koji je ograničen. Možda možemo prijeći preko nekih od tih granica, ali ne preko svih. Naši preci su to dobro znali. U Srednjem vijeku u Japanu su ljudi mogli postati vrlo bogati. Međutim, kada bi njihov stil života izazvao zavist drugih, car je imao pravo da im oduzme imovinu.

Čini se da je danas osnovni cilj da se kod drugih izazvati zavist. Pohlepa je postala društvena vrijednost. Moramo tome stati u kraj. Globalno gledano, dolazimo do krajnjih granica crpljenja fosilnih goriva, promjene klime uzrokuju sve veće probleme, izostaju obilne žetve.

Potrebna nam je obnovljiva gospodarstvo. Potrebno je uspostaviti takve vrijednosti koje će dovesti do procvata čovječanstva i prirode. Svima su poznati zaključci Rimskog kluba o granicama gospodarskog rasta. Rimski klub je potom objavio i izvještaj o šansama za učenje u budućnosti. Naše društvene vrijednosti moraju se temeljiti na tom izvještaju."

Da li su nam potrebne nove političke strukture koje bi stvorile okvir za raspravu o novim vrijednostima?

"Moramo se osloniti na iskustva naših predaka. U predkolonijalnoj Indiji postojali su savjetnici koji su gledali u budućnost. Oni su morali potvrditi da odluke koje se donose neće biti donesene protiv interesa budućih generacija. U Sjevernoj Americi postojao je princip "sedam generacija". Razmatrano je kako će zaključci plemenskih vijeća utjecati na život plemena u narednih sedam generacija. Danas ne vodimo računa o interesima narednih generacija, a pri tome se već danas uništava njihov prostor za život.

World Future Council zahtijeva uspostavu Visokog komesarijata za naredne generacije i to na međunarodnoj razini. Tako bi se na razini UN-a obezbjedilo da se ne donose odluke koje bi bile na teret budućih generacija .."

Potrebne su nam snažne organizacije koje će podržati prelazak na novi sustav vrijednosti u svijetu i koje će nas spriječiti da uništavamo našu okolinu."

Da li su potrebna nova pravila igre? Osnovna pravila prema kojima funkcionira današnja privreda su praktično dobrovoljna za svakoga. Da li je to dovoljno?

"Ne, to nije dovoljno. To se vidi iz jednostavnih primjera. Svjetska trgovačka organizacija ima obvezujuća pravila i zbog toga i funkcionira. U sportu također postoje pravila za sve i zbog toga i funkcioniraju međunarodna natjecanja, a ljudi imaju povjerenja u njih. Ljudi smatraju da je to pošteno.

Međutim, ljudi ne vjeruju globalnom gospodarskom sustavu. Oni ga smatraju nepoštenim baš zato što nema obvezujućih pravila igre. Moćni svjetski akteri i tvrtke mogu raditi što hoće. Zapadnjački gospodarski model, koji se zasniva na stalnom gospodarskom rastu, osvojio je svijet. Ali ljudi shvaćaju da im je netko "prodao maglu". Rast gospodarstva postaje sve više "neprivredan". Troškovi su postali veći od povećanja kvalitete života koji se zauzvrat dobiva. Potrebna su nam obvezujuća pravila za sve. Postoji niz dobrih sporazuma na dobrovoljnoj bazi koji bi trebao prerasti u obvezujuće. Sve je pitanje političke moći."

Koju ulogu pri tome igra civilno društvo?

"Važno je da govorimo o civilnom društvu, a ne o nevladinim organizacijama. Zaboravljamo da smo mi kao građani dio javnog i političkog života. Ne radi se o tome da bi svatko trebao postati političar, ali ne možemo poreći činjenicu da do promjena dolazi samo uz vršenje pritiska. Možemo biti vrlo moćni, samo ako izvršimo dovoljan pritisak.

Postoji pri tome jedan problem: Naši protivnici, interesne skupine koje žele očuvati svoje privilegije, odlično su organizirani. Oni financiraju vlastite institucije, Gremije, lobiste i novinare. Nasuprot tome, oni koji su zainteresirani za rješenja organiziraju konferencije i pišu deklaracije. Ali nedostaje učinkovite suradnje među njima.

World Future Council teži promjeni politike. Mi ukazujemo na dobre primjere u politici kako bi građani mogli da izvrše pritisak i na druge političare. Mi želimo da "školujemo" političare i građane. Nije dovoljno imati dobre ciljeve, kritizirati postojeće stanje i rješavati male probleme. Moramo raditi na globalnom, a stvari rješavati na lokalnom planu. Globalno i lokalno ovise jedno od drugog. Potrebni su nam obvezujući međunarodni sporazumi. Ali to je moguće samo ako građani izvrše pritisak na svoje parlamente. Drugačije ne ide."

U Turskoj i Brazilu ljudi su već izašli na ulice i stavili vlade pod pritisak. U SAD je nastao pokret Occupy.

"Ovaj izazov političarima od strane građana je vrlo važan. U Turskoj se pokazalo da se političari boje ljudi koji su spremni izaći na ulice, koji su spremni da se suprotstave suzavcu i nasilju policije, koji su spremni da demonstriraju u korist očuvanja parka, a protiv gradnje trgovačkog centra. Vlada je u međuvremenu odustala od tog plana gradnje.

Problem pokreta Occupy je što nije bio dužeg daha i što nije točno znao koji su njegovi ciljevi. World Future Council je stoga napravio globalni akcijski plan. Ne možemo odmah provesti u djelo stotine želja. Moramo napraviti prioritete. Socijalni pokreti moraju znati koje ciljeve slijede. Pritisak ulice na vlade u tome igra važnu ulogu.

Lako je biti aktivan na Twitteru ili podržati neku peticiju u internetu. Političari to dobro znaju, oni neće dozvoliti da to utječe na njih. Socijalni mediji mogu mobilizirati i informiraju ljude, ali oni ne zamjenjuju staromodni politički angažman, koji podrazumijeva direktan kontakt sa ministrom, poslanikom ili demonstracije na ulici. Upravo to se dogodilo u Turskoj. To su još uvijek najučinkovitije metode da se do promjena dođe pritiskom odozdo, pritiskom građana."