Vitamin B17 - zataškana metoda liječenja košticama marelice

presječena

Vitamin B17 (amygdalin ili laetrile) je lijek za rak. Amygdalin je prvi put otkriven 1830.g. u gorkom bademu. Ernst. T. Krebs, Jr. (1912 – 1996) je bio kemičar koji je prvi promovirao amygdalin kao lijek protiv raka početkom 1950 godine. Od amygdalina je napravio polusintetički destilat nazvavši ga vitaminom B17 ili Laetrile. Danas se često pod imenom leatrile ili vitamin B17 smatra i sam amygdalin u prirodnom obliku nađen u košticama kajsije, jabuke i ostalim prirodnim izvorima ovog vitamina. Teorija liječenja raka s vitaminom B17 se zasniva na tome da je rak odnosno pojava tumora posljedica neishranjenosti, konkretno nedostatka važnih vitamina (B17) i ostalih minerala, kao što je slično skorbut bio posljedica nedostataka vitamina C.

Činjenica je da je 'moderni' čovjek tzv. zapadne civilizacije izloženiji raku nego 'primitivnije' kulture. Krebs kao jedno od mogućih objašnjenja navodi podatak da primjerice pripadnici plemena Hunza dnevno konzumiraju od 250 do 3000 miligrama vitamina B17 za razliku od prosječnog Europljanina ili Amerikanca koji s uobičajenom 'zapadnjačkom' industrijski proseciranom hranom dobiva u prosjeku 2mg nitrilozida (vitamina B17).

Pleme Hunza je staro pleme stacionarno u sjevernom Pakistanu čiji pripadnici u pravilu dožive preko 100 godina, a za rak kao bolest ne znaju. Njihova hrana ima bogati udio vitamina B17. Bogatstvo u plemenu Hunza se mjeri količinom stabala kajsije, što ima više stabala, pripadnik plemena je ugledniji i bogatiji, jer su osušene koštice kajsije posebna delicija. Osušene koštice kajsije su najbogatije nitrilozidom (vitaminom B17).

Nakon detaljnog istraživanja svojstava i djelovanja vitamina B17 na pacijente s rakom Krebs je skupio dovoljno dokaza da promovira vitamin B17 kao lijek za rak, registrirani su mnogobrojni uspješni slučajevi izlječenja raka s visokim dozama vitamina B17. Dr. John A. Richardson i Dr. Harold Manner uspješno primjenjuju terapiju vitaminom B17 na pacijentima s rakom u terminalnoj fazi potvrđujući Krebsovu teoriju. Dean Burk ugledni biokemičar u američkom Nacionalom Institutu za istraživanje raka je podržao vitamin B17 nakon uspješnih pokusa na životinjama. Linus Pauling izjavljuje da podržava upotrebu vitamina B17 u liječenju raka (The New England Journal of Medicine, 8 July 1982).

Međutim, ovo je alarmiralo zaštitnike 'industrije raka' koja godišnje zarađuje miljarde dolara na ovoj bolesti. Najgora stvar za liječničko-farmaceutsku zločinačku udrugu je činjenica da je vitamin B17 efikasan u borbi protiv raka, ne može se patentirati, jeftin i lako dostupan svima.

Krebs je diskreditiran te biva proglašen varalicom. 'Ugledni medicinski' stručnjaci proglašavaju Laetril najsofisticiranijom i najpodlijom prijevarom na području liječenja raka u povijesti medicine. John Richardson biva čak i optužen. Kao epilog svega američka agencija za kontrolu hrane i lijekova FDA (Food and Drug Agency) proglašava laetril opasnom supstancom te zabranjuje prodaju, proizvodnju, uvoz i testiranje nad životnijama. Zabrana i dan danas vrijedi u SAD-u i u Australiji.

Priča o vitaminu B17 je tipična borba malog poštenog čovjeka koji u nesebičnoj želji da pomogne bližnjem svom dolazi u sukob s mafijom. Ova priča je dosta vremena bila brižljivo skrivana ispod tepiha, iako postoji dosta članaka na Internetu na temu Leatrila, u svijetlu svakodnevnih apela u javnosti za pomoć onkološkim odjelima, humanitarnim akcijama za skupljanje novaca za istraživanje raka, apela za kupnju skupih lijekova pacijentima raka, mislim da vrijedi re-aktivirati priču o vitaminu B17.

Način djelovanja

Vitamin B17 se sastoji od 1 molekule benzaldehida (benzaldehyde), 1 molekule hidrocijanida (HCN - hydrogen cyanide) i 2 molekule glukoze (šečera). Benzaldehid i cijanid su otrovni elementi, ali u spoju vitamina B17 s molekulama glukoze su inertni (zaključani) odnosno nemaju toksično djelovanje. Da bi se cijanid i benzaldehid mogli osloboditi iz vitamina B17 potrebno je da dođu kontakt s specifičnim enzimom beta-glikozidom (betaglucosidase). Ovaj enzim je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, ali najviše ga ima u stanicama raka (do 3000 puta više).

Princip djelovanja je jednostavan: stanice raka za svoj rast trebaju ogromne količine energije, odnosno glukoze (šečera). Kad se vitamin B17 konzumira, stanice raka u potrazi za glukozom absorbiraju molekule glukoze iz vitamina B17, a s enzimom beta-glikozidom 'otključavaju' benzaldehid i cijanid iz vitamina B17, uzrokujuči vlastitu smrt. Zahvaljujući velikoj koncentraciji enzima beta-glikozida i velikoj potražnji stanica raka za glukozom, može se reći da je vitamin B17 precizno navođeni lijek koji izrazito smrtonosan za stanice raka, dok za ostale zdrave stanice nije toksičan. Princip rada vitamina B17 podsjeća na trojanskog konja: stanice raka se polakome za glukozom, a kad je apsorbiraju bivaju terminirane.

Enzim beta-glikozid je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, stoga je moguće da se 'otključavanje' toksičnih elemenata cijanida i benzaldehida u manjoj mjeri dogodi i tamo gdje su zdrave stanice. Ljudsko tijelo ima prirodne mehanizme za detoksifikaciju pomoću enzima rodenaze (rhodenase). Ovaj enzim omogućava zdravim stanicama da neutraliziraju cijanid i pretvore ga u tiocianat (thiocyanate), dok se benzaldehid konvertira u benzoičnu kiselinu. Oba nusprodukta se izlučuju kroz urin. Enzim rodenaze nije prisutan u stanicama raka stoga one nemaju ovakvu 'zaštitu'.

Upravo na ovom mehanizmu sigurne neutralizacije toksičnih elemenata cijanida i benzaldehida iz vitamina B17 medicinski establišment temelji svoje napade na učinkovitost vitamina B17. Dapače postojanje molekule cijanida u vitaminu B17 je služilo kao opravdanje da se ovaj spoj proglasi visoko toksičnim i zabrani za ljudsku upotrebu. Ovo se dogodilo iako niti jedno istraživanje nije potvrdilo ovakve teze, dok su s druge strane nezavisna istraživanja potvrdila teze o sigurnoj detoksifikaciji cijanida i benzaldehida i njihovoj učinkovitosti protiv raka.

Doziranje

Zbog mogućnosti organizma da sigurno neutralizira eventualne slobodne molekule cijanida i benzaldehida koji nisu potrošeni za uništavanje stanica raka, konzumiranje vitamina B17 se mora precizno dozirati. Vitamin B17 se može konzumirati u prirodnom obliku (koštice kajsije) što je najbolje, u pročišćenom stanju kao tablete ili pak intravenozno.

Dr. Krebs preporučuje uzimanje vitamina B17 u prirodnom obliku. Koštice kajsije su najbolji izvor vitamina B17 jer osim samog vitamina B17 sadrži i druge hranjive tvari. Generalna preporuka je da se ne jede više koštica kajsija od onoliko koliko možemo cijelih kajsija pojesti unutar jednog sata. Prevedeno, to znači maksimalno 5 koštica kajsije unutar jednog sata ili maksimalno 35 koštica u jednom danu za odraslu osobu. Dnevna doza je 1koštica/2.5kg tjelesne težine. Za preventivu se prepruča konzumacija 5 koštica kajsije dnevno.

Međutim, sama konzumacija koštica kod pacijenata s rakom ima manji efekt bez provedbe potpune metaboličke terapije koja se temelji na intravenoznom unosu vitamina B17 zajedno s određenim enzimama i drugim vitaminima. Ova terapija je skupa i provodi se samo u klinici doktora Dr. Ernesto Contreras Rodrigueza u klinici OASIS of Hope Hospital u Tijuani Meksiko.

Izvori vitamina B17

Vitamin B17 se nalazi u prosu, kukuruzu, lanu, gorkom bademu, indijskim oraščićima, sjemenju jabuke, limuna trešnje, šljive, kruške i breksve. Skoro sve koštice iz familije ruža (Rosaceae) imaju B17. Najveći izvor vitamina B17 su koštice od kajsije (marelica) i manioka (kasava). Često nailazim na podatak da je lan (flax seed) izuzetan izvor zdravlja, a evo sad ga se spominje kao i izvor vitamina B17. Lan je skoro neiskoristiv ako se sjemenke samo progutaju, preporuka je da se sjemenke prije jela samelju.

Koštice kajsije se mogu nabaviti u Hrvatskoj:

http://www.bio-svijet.hr/index.php/hr/superhrana/kotice-marelice
http://www.biobio.hr/kostice-marelice-200g-19478
http://www.alternativa-forum.com/kupujem-prodajem/..

te izvana:

http://www.creative-nature.co.uk
http://buyapricotseeds.com

Povijesni debakl industrije raka: slučaj Sloan Kettering, Kanematsu Sugiura i Ralph Mossa

Iako isti močnici koji posjeduju farmaceutsku pa i cijelu medicinsku struku imaju pod kontrolom i medije, ponekad im se dogodi 'sramotan' ispad kad u javnosti eminentni stručnjaci počnu govoriti o stvarnim rezultatima svojih istraživanja koji ne idu na ruku vladajučem establishmentu. Ovdje ću prenijeti vrlo intrigantan odlomak iz knjige Phillipa Daya Cancer - Why We're Still Dying To Know The Truth koji opisuje stvarne događaje koji su se zbivali tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad je ugledni japanski istraživač bolesti raka Kanematsu Sugiura dokazao da je vitamin B17 efikasan protiv raka. Dramatičnost događaja je nevjerovatna i više sliči nekakvom trileru nego stvarnim zbivanjima.

Ulomak iz knjige Cancer - Why We're Still Dying To Know The Truth:

Veliko istraživanje o laetrilu je napravljeno 1972.g. na Rockefellerovom institutu Sloan Kettering Memorial (MSK) Hospital u New Yorku. Mnogi laetril cinici su vjerovali da je cilj istraživanja bio još jednom pokazati za javnost da je vitamin B17 beskoristan u liječenju raka i da je konvencionalna terapija bila jedina moguća opcija. Dr. Kanematsu Sugiura je izabran kao direktor ove petogodišnje studije. S više od 60 godina iskustva u istraživanju Dr. Kanematsu je bio jedan od najprestižnijih svjetskih istraživača raka. Rad Dr. Sugiura je bio pouzdan i njegova iskrenost i integritet je bila neupitna. To ga je činilo 'katastrofalnim izborom' za voditelja studija čiji je cilj navodno suzbijanje istine o efikasnosti liječenja raka s vitaminom B17. Nitko nije bio u mogućnosti adekvatno objasniti zašto je dr. Sugiura bio izabran za voditelja ove studije. Njegovo završno izvješće će se pokazati kao monumentalna sramota za Memorial Sloan Kettering i korporacijski sektor koji je financirao istraživanje.

Zaključci petogodišnjeg studija leatrila Dr. Sugiura su sljedeći:

  • Laetril inhibira rast tumora
  • Zaustavio je širenje (metastasising) raka u miševa
  • Olakšava bol
  • Djelovao je kao preventivno sredstvo protiv raka
  • Poboljšava opće zdravlje

Njegovo službeno izvješće glasi: "rezultati jasno pokazuju da amygdalin značajno inhibira pojave plućne metastaze u miševa i povećava značajno inhibicije rasta primarnog tumora ..". Također se čini kako laetril u manjoj mjeri spriječava pojave novih tumora .. Poboljšava zdravlje i izgled tretiranih životinja u odnosu na kontrolnu grupu. Dr. Sugiura nikada nije primijetio potpunu regresiju ovih tumora s drugim kemoterapijskim supstancama u svojoj dugogodišnjoj karijeri"

Ironično je da je proteklo dosta vremena dok su implikacije Sugiurovog otkrića došle do uprave Sloan Kettering. Dvoje Sugiurove kolege su također uspješno replicirali njegova otkrića s amygdalinom. Dr. Elizabeth Stockert i Dr. Lloyd Schoen, oba biokemičara s MSK-a su provjerili konzistentne nalaze Dr. Sugiura. Schoen čak dobiva i 100% izlječenje kod švicarskih albino miševa s dodatnim proteolitičkim enzimima Dr. Mannera što je kasnije postala česta precedura tzv. laetril liječnika i osnova za B17 metaboličku terapiju koju poznajemo danas.

Sve do ovog trentuka rad Dr. Sugiura nije bio upitan. Dr. Suguira je objavio preko 250 radova i dobitnik je brojnih nagrada za svoj istraživački rad. Dapače Dr. Chester Stock direktor Sloan Kettering istraživačkog odjela je izjavio: "Malo je tko poznatiji na polju istraživanja raka kao Dr. Kanematsu Sugiura. Možda najveće priznanje za njegov cijenjeni rad je izjava gostujućeg istraživača iz Rusije koji je rekao: kada Sugiura nešto objavi, mi ne moramo ponavljati studiju jer bismo dobili isti rezultat kao i on"

No, najviše cijenjeni istraživač raka u Americi je upravo dokazao učinkovitost vitamina B17! 'Težina' situacije je odjednom pogodila upravu Sloan Kettering kao čekič. Da stvar bude gora, nalazi Dr. Sugiura, Schoen i Stockert su već bili dijelom javno dostupnih podataka što je privuklo ogromnu pozornost medija.

Direktori Sloan Ketteringa su pomalo shvaćali da je Dr. Sugiura više odan istini i rezultatima svog istraživanja nego političkoj i financijskoj politici Sloan Ketteringa. Sloan Kettering i industrija raka reagirali su na jedini način koji su znali. Sugiura je bez obzira na veliki ugled, diskreditiran. Nitko nije direktno vrijeđao Sugiurine sposobnosti, ali izjave uprave MSK su išle u smjeru da je Dr. Sugiura jednostavno pobrkao rezultate.

Ubrzo nakon toga nekoliko istaknutih djelatnika i članova MSK-a su uočili da se rezultati Dr. Sugiura u istraživanju laetrila namjerno iskrivljavaju što ih je razljutilo. Ovo je rezultiralo anonimnim pismo nazvanim 'Second Opinion' (drugo mišljenje) koje je poslano svim medijima što je bila velika sramota za MSK. Pismo je sadržavalo detaljne informacije o nalazima Dr. Sugiura s fotokopijama ručno napisanih laboratorijskih izvještaja u kojim su precizno opisani svi testovi na leatrilu, test po test, miš po miš. Ovi izvještaji su jasno pokazali da MSK provodi politiku zataškavanja. Ovo je izazvalo konsternaciju u redovima upravnog odbora MSK-a.

U međuvremenu, Dr. Sugiura je bio djelomice uključen u ponovljenim testovima laetrila, ali je sada imao nametnute suradnike koji su se iz petnih žila trudili da ponište njegove rezultate i da dokažu da je leatril nekoristan u liječenju raka. I sam Dr. Sugiura je počeo shvaćati ovu podlu igru u koju je bio uvučen. 15.06.1977.g. održana je novinska konferencija u Sloan Ketteringu na kojoj su se planirali objaviti zaključci najnovijeg istraživanja laetrila. Sve velike 'face' MSK instituta su bile prisutne. Dr. Sugiura je isto bio pozvan, ali mu nije dana prilika da govori.

Predsjednik centra za istraživanje pri MSK Dr. Robert Good se ustao i objavio: "Nakon pažljivog i iscrpnog testiranja, ustanovilo se da laetrile ne djeluje niti preventivno, niti protiv raka, niti protiv metastaza, niti ima bilo kakav blagotvoran utjecaj na zdravlje."

"Dr. Sugiura" - netko je od novinara iznenada povikao. "Da li se i dalje držite svoje tvrdnje da laetril zaustavlja širenje raka?"

Soba se odjednom utišala kad su se kamere okrenule prema starom japanskom doktoru očekivajuči njegovu reakciju. Dr Sugiura, jedan od najviše cijenjenih i iskusnih istraživača raka na svijetu, mirno je pogledao novinara u oči i rekao jasnim glasom: "Da, držim!"

Sljedeći mjesec te 1977. godine održano je saslušanje pred kongesnim odborom za Zdravlje i znanstvena istraživanja pod vodstvom senatora Edwarda Kennedya. Tema saslušanja je bila: "Zabrana trgovinom leatril supstance po prijedlogu FDA".

Dr. Lewis Thomas, predsjednik Sloan-Kettering, je izjavio na saslušanju: "Ne postoji niti jedan znanstveni dokaz koji bi ukazivao da laetril posjeduje anti-tumorska svojstva uopće. Nisam upoznat sa postojanjem bilo kakvih znanstvenih radova objavljenih u svjetskim medicinskim časopisima koji prezentiraju podatke koji idu u korist laetrila. S druge strane postoji nekoliko radova, jedan od ovih je nedavno objavljen s Sloan Kettering instituta, koji izvješćuju o kompletnom nedostatku bilo kakve anti-tumorske aktivnosti u različitim skupinama testnih životinja."

U toj jednoj izjavi iznešenoj pred predstavnicima američkog naroda 1977 godine Dr. Lewis Thomas je pokopao laetrile i oduzeo svojim sunarodnjacima legalno pravo na nabavku i samostalno liječenje tumora sa dokazanim i testiranim vitaminom.

Edward Griffin: rukovodioci i službenici Sloan Ketteringa su nastavili s blačenjem pronalazaka Dr. Sugiure, tvrdeći da nitko drugi nije bio u stanju da ih duplicira. Drugim riječima, lagali su. Ne samo da su lagali, nego su to radili na temu koja direktno utječe na živote stotine tisuća žrtava raka svake godine. Nije pretjerano reći da je preko miljun ljudi nepotrebno umrlo kao rezultat ove laži. Postoji riječ za to: genocid!

Dr. Ralph Moss je bio asistent direktora za odnose s javnošću na Sloan Ketteringu tijekom većine ovih događaja. Mossu je bilo naređeno da napiše izjavu za medije u kojoj se tvrdi da je leatrile neefikasan. Naposljetku je 17.11.1977. Moss organizirao svoju privatnu novinsku konferenciju u hotelu Hilton u New Yorku. Priznao je da je bio jedan od autora anonimnog pisma 'Second Opinion'. Dr. Moss je optužio Memorial Sloan Kettering da je kriv za veliku znanstvenu prijevaru i zataškavanje, podastiruči dokumentaciju i imenujući odgovorne osobe. Nije bilo iznenađenje kad je dobio otkaz iz MSK-a sljedeći dan. U svom radio intervjuu na Laurie Lee emisiji 1994.g. Dr. Ralph Moss je diskutirao svoj stav i mišljenje o nalazima Dr. Sugiure i njihovim implikacijama:

Moss: kratko nakon mojeg zaposlenja u Sloan Kettering institutu za istraživanje raka, otišao sam do vremešnog japanskog znanstvenika Kanematsu Sugiure, koji me zapanjio izjavom da radi na laetrilu (B17). U to vrijeme je to bila najveća kontroverza u svijetu istraživanja raka jer je bio na glasu da predstavlja lijek za rak.

Mi u odjelu za odnose s javnošću smo davali izjave o laetrilu kao beskorisnoj supstanci te da je laetril prijevara s porukom da ljudi ne bi smjeli odustati od dokazanih terapija. Bio sam zaprepašten činjenicom da bi naši najveći znanstvenici uopće razmatrali ovu susptancu, stoga sam rekao: "Zašto ovo radite kad ne djeluje?" Spustio je svoje laboratorijske knjižice i pokazao mi da je laetril dramatično efektivan u zaustavljanju širenja raka. Životinje su bile genetski programirane da dobiju rak prsiju i 80-90% bi imali širenje raka s prsiju na pluća što je uobičajeno i za ljude. Kad su životinjama dali laetrile intravenozno samo je 10-20% životnija dobilo metastaze na plućima. Ove su činjenice provjerene od raznih ljudi uključujući i patološki odjel u institutu.

Lee: da li je provjereno da leatrile ima pozitivan efekt?

Moss: to smo otkrili, ali usprkos tome, nama je u odjelu za odnose s javnošću rečeno da izdamo izjave koje su suprotne znanstvenim dokazima. Što su godine više prolazile, sve sam više bio uključen u ovu stvar i tri godine kasnije sam sve obznanio na svojoj konferenciji za novinare, otpušten sam sljedeći dan iz razloga, citiram: "zbog toga što nisam izvršio najosnovnije radne zadatke!"

Pobjednik uvijek piše povijest. Uskoro je donešen zakon koji zabranjuje prodaju i međudržavnu trgovinu laetrilel-amygdalin B17 za liječenje raka u Americi. Danas na tisuće ljudi koji boluju od raka ne žele ići na skupe i bolne tretmane operacijama, kemoterapijama i zračenjima te bivaju prisiljeni putovati u Meksiko, Njemačku ili drugdje da bi dobili tretman laetrilom.

Moderna medicina kao Industrija smrti

Ayurveda, herbalno liječenje pa i homeopatija su vrste uspješnih medicinskih pristupa liječenju koje su postojale puno prije takozvane moderne alopatske medicine koja je relativno mlada grana znanosti s osnovana početkom 19. stoljeća, a koja se zasniva na tretiranju simptoma bolesti, a ne na otklanjanju uzroka bolesti. Danas su homeopatija, bioenergija, ayurveda i slične medicinske znanosti proglašene kao znanstveno nedokazive i kao posljedica placebo efekta pa su čak okvalificirane kao nadriliječnička praksa i prevaranstvo iako su bile u službi ljudi tisućama godina.

Činjenica je da je današnja takozvana medicinska znanost jedna falsificirana znanstvena disciplina koja se temelji na postavci da ono malo znanja o ljudskoj anatomiji i fiziologiji što čovjek danas zna predstavlja ultimativni zakon u pristupu liječenja pacijenta, dok sve ostalo što je nepoznato, neobjašnjivo i što se ne uklapa u postojeće znanstvene modele i hipoteze valja odbaciti. Ovo je vrlo opasan pristup koji i dan danas uzrokuje nezamislive patnje i smrt na stotine tisuća ljudi radi pogrešnih tretmana liječenja.

Nadalje početkom 20. stoljeća i s rastom kemijske industrije, veliki moćnici su osjetili potrebu proširiti svoje tržište te su uvidjeli da bi kroz medicinski aparat mogli uspješno prodavati svoje kemijske otrove ili ostatke proizvodnog procesa (flour), danas općepoznate kao farmaceutski 'lijekovi'. Bogatim financiranjem mediciniskih škola i ustanova kroz razne fondove, donacije i ostale institucije uspjeli su nametnuti obrazac i okvire u kojima i dan danas tzv. suvremena medicinska znanost djeluje, a zasniva se na masovnoj upotrebi raznih faramaceutskih pripravaka odnosno otrova koji nose ogroman profit industriji lijekova, a istovremeno nanosi patnju i smrt miljunima ljudi diljem svijeta svake godine.

Zbog ovakve politike na razini medicinske struke, ali i na državnom nivou (zakonodavstvo), liječnik je sveden na glupavog poslušnika i dilera droge koji najčešće ima ulogu prepisati određenu vrstu lijeka za pojedinu bolest. Ako pak doktor uvidi da konvecionalne metode liječenja ne odgovaraju pacijentu i ako pokuša prakticirati neke alternativne metode liječenja biva suočen s gubitkom licence, ugleda ili pak zatvorskom kaznom.

Međutim, ovo industriji smrti nije dovoljno već preko medija vode oštre kampanju protiv svih oblika alternativnog liječenja bolesti koje bi ima mogli oduzeti 'dio' profita. Najljući neprijatelji su im prirodni lijekovi koji su besplatni i lako dostupni svakome te se ne mogu patentirati i prodavati za prenapuhanu cijenu. Danas smo svjedoci kako se pod okriljem Codex Alimentariusa prodaja vitamina strogo ograničava i kontrolira. U SAD-u je donesen zakon (priprema se i u EU) kojim se zabranjuje uzgajanje vlastite hrane u vlastitom vrtlu, kao primjerice sadnja mente u vlastitom vrtu za vlastite potrebe jer navodno ima ljekovita svojstva (S 510 Food Safety Modernization Act).

Ovdje se ne radi o razdvojenim interesnim skupinama nego o globalnoj mafiji koja kroz institucije svih država na svijetu, UN-a i WHO-a gura zakone koji odgovaraju moćnim biotehničkim, kemijskim i farmaceutskim kompanijama, a nikako nisu predviđeni za zaštitu zdravlja ljudi. Na scenu stupaju razne državne institucije koje imaju moć donošenja odluke o onome što pojedinac smije konzumirati ili uopće raditi kako bi poboljšao svoje zdravlje ili bi se izlječio od bolesti, a sve pod okriljem brige za sigurnost i zdravlje ljudi. Najrazvikanija je američka FDA (Food and Drug Agency) čija je uprava sastavljena od bivših ili pak budućih zaposlenika farmaceutskih i ostalih kompanija čiji bi rad navodno trebali nadzirati, a stvarna im je uloga modernog inkvizitora koji ima zadatak sve spaliti i zabraniti što se kosi interesima velikih korporacija. (FDA je doslovno zapalila radove i knjige Wiliama Reicha, oca teorije o orgonskoj energiji).

Kada razne organizacije tipa FDA ili 'veliki ugledni medicinski stručnjaci' proganjaju i zabranjuju pojedine supstance ili alternativne metode liječenja onda to za mene predstavlja dokaz da te metode imaju istinsku vrijednost jer predstavljaju opasnost za profit velikih korporacija.

Danas smo svjedoci trenda da se granice između zdravog i bolesnog čovjeka pomalo pomiću u smislu da se LAŽNO dijagnosticiraju bolesti. Na primjer spuštaju se granične vrijednosti pojedinih parametera krvi tako da je čovjek prije deset godina bio zdrav, a sad bolestan, odnosno morao bi piti neke lijekove. Više o ovome: Lidija Gajski. Isto tako u modi je izmišljanje novih bolesti što nikome normalnome ne bi palo na pamet kao na primjer ADHD sindrom kod djece ili poremećaj jedenja zdrave hrane. Tragikomično. Hiperaktivnu djecu izmislili su američki psihijatri radi novca tvrdi John Virapen u svojoj knjizi Nuspojava smrt.

Zbog gladi za profitom, ali i zbog drugih razloga o kojima neću ovdje lamentirati vrše propagandni pritisak za neumoljivu kampanju cijepljenja djece iako za to nema prave potrebe. Dapače postoje opravdane sumnje kako je sve veći porast autizma kod djece rezultat ovih 'cjepiva' ili bolje rečeno neurološkoh bojnih otrova. Iako su sve veće i teže bolesti iskorijenjene davno prije masovne kampanje cijepljenja, nekim čudom ova praksa se nastavlja i dan danas. Kao rezultat svega, danas je protuzakonito ne cijepiti djecu s najmanje 20 vrsta cjepiva od kojih mnoga imaju ozbiljne nuspojave od kojih je najozbiljnija sama smrt djeteta.

Vrlo važan aspekt djelovanja farmaceutske industrije je propaganda. Propaganda se odvija direktnim oglašavanjem preko TV, Internet ili novinskih oglasa za pojedine lijekove, ali postoji i puno suptilnija metoda propagande u kojoj se osnivaju i financiraju razne udruge oboljelih od raka, dijabetičara i slične udruge koji iako imaju naočigled humani i edukativni karakter u pozadini promoviraju da je jedino pravo liječenje ono s farmaceutskim proizvodima unutar tzv. konvencionalne medicine. Tijekom godine, skoro svaki dan je posvećen nekoj bolesti, tako da imam dan borbe protiv AIDS-a, dan dijabetičara i slično. S ovim tihim pristupom, ove mračne spodobe nas žele podsjetiti koliko sve raznih i opakih boleština ima, te kako je možda bolje ići svako malo na razne skupe sistematske preglede ili čak eventualno piti razne lijekove kao preventivu. Žalosno je živjeti u društvu u kojem je svaki dan u godini posvećen borbi protiv neke bolesti.

Farmaceutske kompanije posluju na način da direktno i svjesno uzrokuju smrt i patnju ljudi. Logika je brutalno jednostavna i okrutna: ako na testiranju lijek pokaže da ima vrlo ozbiljne nuspojave, takve nuspojave se prikriju. Kompanija ide svjesno u rizik ('risk assesment') plasiranja potencijalno opasnog lijeka na način da se odvagne koliko se može zaraditi novca, a koliko može izgubiti potencijalnom tužbom. Ako se pokaže da bez obzira na posljedice, potencijalna tužba ne može 'pojesti' sav profit od prodaje lijeka onda se ide s prodajom lijeka. Činjenica je da svaka veća farmaceutska kompanija za sobom ima ogromne tužbe i presude u kojima su isplatili na miljarde dolara, ali oni dalje nastavljaju jednakom politikom jer im sustav omogućava da na kraju ipak izvuću profit.

Postoji još jedan mračni aspekt ovih tvornica smrti, a to je neprestano izmišljanje novih lijekova. Iako tvrde da troše miljarde dolara na istraživanja novih, boljih i efikasnijih lijekova činjenica je da farmaceutske industrije najčešće repliciraju stare formule za lijekove na koje je istekao patent na način da je samo malo promijene i lansiraju kako sasvim nov i senzacionalan produkt. Večina lijekova su sami po sebi sintetički kemijski proizvodi čija je proizvodnja vrlo jeftina što u konačnici rezultira ogromnim profitom.

Danas je industrija lijekova, medicinskih pomagala i takozvana istraživačka medicinska industrija jedna od najprofitabilnijh gospodarskih grana u svijetu dok s druge strane imamo povećani broj bolesti i bolesnika te povećani broj takozvanih smrtonosnih bolesti (rak, AIDS). Sama ova činjenica dokazuje da suvremeni medicinski sustav nije dizajniran za opće dobrostanje i blagodat svih ljudi već za nemilosdrno bogaćenje pojedinaca na bijedi, muci i agoniji bolesnika, te da njihov primarni cilj nije smanjiti broj bolesnika već povećati broj bolesnika u ovom slučaju potencijanih 'mušterija'. S obzirom na ovakvo stanje, sasvim je normalno da postoji određeni krug ljudi u koje se i ja ubrajam, a koji opravdano sumnjaju da su mnogobrojne bolesti i virusi u zadnjih stotinjak godina umjetno kreirani ili modificirani (AIDS, SARS, ebola, tzv. svinjska gripa H1N1).

Takozvana industrija raka je posebno značajna grana ove industrije smrti, a temelji se na istim principima kao i cijela današnja medicinska struka: profit za farmaceutske kompanije, centre za istraživanja, kvazi-humanitarne udruge, a smrt i patnja za pacijente. U igri su skupi CT uređaji, mamografi, aparati za zračenje tumora, skupi i neefikasni lijekovi za kemoterapiju, citostatici i slični 'lijekovi' koji su neefikasni, ali zato vrlo skupi i vrlo otrovni. Činjenica je da je kemoterapija smrtonosna i da nije pitanje da li će pacijent umrijeti ako se unedogled podvrgne ovoj terapiji nego kada će umrijeti. Najveći moralni poraz za takozvane doktore smrti u bijelom je anketa onkologa s pitanjem da li bi se sami podvrgli tretmanu kemoterapije ukoliko bi dobili rak. Velika večina je odgovorila negativno.

Moderna alopatska medicina se danas skriva iza 'znanosti' kao nekog svetog štita koji im daje apsolutni autoritet i moć da odbace sve ono što im ne odgovara (što ne nosi profit). Činjenica da se rezultati svakog istraživanja mogu vrlo dobro falsificirati ili namjerno prikazati u drukčijem svjetlu kako bi 'dokazali' upravo ono što istraživač i nastoji dokazati. Charles Fort je odavno govorio o tankoj crti između znanosti i pseudoznanosti i o utjecaju istraživača na krajnji rezultat eksperimenta.

U cijeloj ovoj priči najviše mi je žao dobrih i poštenih liječnika i medicinskih sestara koji nažalost imaju pogrešno obrazovanje i iskrivljenu sliku o tome kako najbolje pomoći pacijentu, tako da nenamjerno rade ogromnu štetu ljudima. Iako ja volim upotrebljavati sintagme tipa 'doktori smrti u bijelom' odavno sam naučio da ne valja paušalno ocijenjivati cijele skupine ljudi tj. da ništa nije crno-bijelo. Dapače najveći 'zviždači', odnosno ljudi koji su pomogli da prava istina dođe do ušiju šireg kruga ljudi upravo potječe iz liječničke struke. Ovi hrabri pojedinci su žrtvovali svoju karijeru i ugled da bi obznanili istinu svijetu i istinski pomogli ljudima.

Na osnovu svega mogu argumentirano ustvrditi da prosječni čovjek ne treba vjerovati konvecionalnoj medicini kada se suoči s bolešću, dapače ako voli svoj život treba ih izbjegavati u širokom luku. Isto tako ne preporučam na odazivanje na bilo kakve humanitarne akcije ili prikupljanja sredstava za istraživanje raka ili drugih bolesti, jer time direktno pomažemo naše iskonske neprijatelje: medicinsko-farmaceutsku mafiju.

Kako bih dodatno argumentirao sve ove navode, samo ću podastrijeti podatke o profitima koje pojedine faramaceutske ili kompanije uključene u zdravstvenu 'zaštitu' zarađuju, a koje se obvezno nađu na Fortune 500 listi najbogatijih kompanija koja se svake godine objavljuje. Isto tako ću navesti i podatke o broju oboljelih u svijetu. Mislim da pametnome ne treba više.

Brutto zarada 2010.g. u miljardama dolara:

  • McKesson 108
  • Cardinal Health 99
  • Pfizer 67
  • Novaartis 50
  • Eli Lilly 21
  • GlaxoSmithKline 23

Raširenost pojedinih bolesti na svjetskoj razini:

  • Dijabetes je imalo 171 miljun ljudi 2000.g., a predviđa se da će do 2030.g. ova brojka biti uduplana
  • S HIV virusom živi oko 33 miljuna ljiudi (podaci iz 2009.g.)
  • S rakom se bori oko 12.7 miljuna ljudi (podaci iz 2008.g.)

Svatko mora znati da je istraživanje raka uglavnom prijevara, te da su vodeće institucije za istraživanje raka nemarne prema ljudima koji ih podržavaju - Linus Pauling

Liječenje raka

Liječenje raka vitaminom B17 ili laetrilom je najbolje ako se obavlja pod stručnim nadzorom. Međutim, ovo je izgleda moguće samo u Meksiku što je izrazito skupo. Moje osobno mišljenje je da svaki lijek i liječenje mora biti besplatno i svima dostupno, a da oni koji profitiraju na tuđoj bolesti čine največi zločin nad čovjekom. Ustanovio sam da i na alternativnoj strani vrebaju razni prevaranti željni profita, stoga sam skeptičan prema svim ultra skupim 'alternativnim' metodama liječenja jer su po principu djelovanja isti kao i službena medicinsko-farmacautska mafija koja profitira na tuđoj bijedi.

Nemam nikakvih iskustava u liječenju raka zasnovanom na vitaminu B17, pa ni općenito u bilo kakvom liječenju niti se time bavim. Ono što mogu ponuditi je par informacija i smjernica kojih bih se ja držao kad bi bio suočen s ovom strašnom bolešću modernog čovjeka, a do kojih sam došao nakon godinu dana samostalnog istraživanja.

Rak je bolest cijelog organizma, a same mutacije, metastaze i nekontrolirano širenje ćelija raka su samo posljedice ovog stanja. Čovjek može biti izložen raznim kancerogenima (kemikalije, zagađenja, otrovi u hrani, EM zračenja), može imati genske predispozicije za pojedine vrste raka, ali ne mora nikad oboljeti od raka. Jaki i zdravi imuni sistem je ono što čovjeka brani od raka, pa i od svih ostalih bolesti. Smatra se da zdravi čovjek svaki mjesec preboli šest tumora, a da toga nije ni svjestan.

Činjenica je da čovjekovo tijelo (imuni sistem) ne prepoznaje tumor kao neko strano tijelo, te da se sve vrste tumora razvijaju i po 10 godina prije nego uzrokuju smetnje. Tumorske stanice su u biti naše stanice (ne neko strano tkivo) koji su prešle u anaeroban način rada (bez kisika) i za svoj rast koriste velike količine glukoze (šećera) koji je energija za sve stanice, te stoga zdrave stanice ostaju bez potrebnog goriva (slabost organizma).

Imuni sistem je predivan mehanizam koji osim na bio-kemijskoj razini funkcionira i na energetskoj razini. Naime svaka stanica u visokom energetskom stanju neće dopustiti stranom organizmu da prodre i učini je bolesnom.

Na bio-kemijskoj razini najveličanstveniji mehanizam imunog sistema se odvija na razini takozvanih T-limfocita koji nastaju u timusnoj žlijezdi. Ovi mali 'izvidnici' su koncentrirani na mjesta gdje bacili ulaze u naše tijelo. Niti jedno strano tijelo neće dugo putovati ljudskim tijelom prije nego što naiđe na T-limfocite. T-limfocit će doslovno skenirati strano tijelo i prepoznati da se ne radi o domaćoj i poznatoj stanici već o potencijalnom neprijatelju. Tijekom skeniranja T-limofcit je prikupio sve informacije o slabim točkama stranog tijela i o načinu kako ga najbolje uništiti ili neutralizirati. S ovim informacijama ide nazad u 'tvornicu' antitijela (koštana srž) koja će po danom planu izraditi odgovarajuća antitijela kako bi se uljez eliminirao. Ako se u blizini nađe i stariji T-limfocit i ako je strano tijelo već otprije napalo čovjeka, tada neće biti potrebno izraditi novu vrstu antitijela već samo korisiti stare nacrte.

Ovaj predivni mehanizam je u konstatno u pogonu, ali za njegovo besprijekorno funkcioniranje je potrebna energija odnosno redovan unos hranjivih tvari i energetska ravnoteža organizma. Kad je imuni sistem oslabljen ili ne može reagirati na strane formacije, onda aktivira takozvane mehanizme karantene kojima se nakupine stranog tkiva i stanica pokušavaju izolirati i odvojiti od ostatka organizma. Svaki čvorić, madež ili izrasilna predstavlja ovaj 'sigurni' kontejner s kojim i oslabljeni imuni sistem može izići na kraj s opasnim nametnicima. Ovo čini u večini slučajeva, ali ako se strano tijelo 'otrgne' ovoj kontroli onda imamo nekontrolirano širenje koje se onda manifestira kao rak i može se pojaviti bilo gdje u tijelu.

Iz ove priče možemo izvesti par zaključaka:

  • Rak je u večini slučajeva posljedica loše ishrane odnosno posljedica oslabljenog imunog sistema u kombinaciji s vanjskim okidačima (kancerogena hrana, stres i slično). Čovjek se može dobro hraniti, ali s kemijski procesiranom industrijskom hranom ne unosi dovoljno hranjivog materijala za imuni sistem.
  • Punkcija ili biopsija je fatalna medicinska greška jer se probija opna ili karantena oko uspješno zatvorenog i enkapsuliranog stranog tijela i otvara mogućnost da se bolest proširi cijelim tijelom.
  • Parcijalno liječenje dijela tijela operacijama, zračenjem ili kemoterapijama je unaprijed osuđeno na neuspjeh jer kao posljedicu ima uništeni imuni sistem koji je jedini pravi spas za pacijenta s rakom. Isto tako liječenje samo dijela problema odnosno posljedica ne jamči nikakav uspjeh, već samo produženje agonije.
  • Potrebno je izbjegavati sve kontrolne preglede krvi na tumorske markere, CT skeniranje, mamografe, biopsije i slične preventivne zahvate koji više štete nego koriste. CT skeniranje može ozračiti čovjeka i do tisuću puta više nego rendgen, a svako ionizirajuće zračenje može uzrokovati rak. Mamograf je isto opasan jer je ženska dojka posebno osjetljivo područje pa i mala količina zračenja može pridonijeti razvitku raka. Takozvani krvni tumorski markeri su samo implicitni pokazatelji nekog poremećaja i mogu varirati od jučer do danas, te nikako nisu pouzdani. Vrlo je važan i psihološki faktor kada rezultati ovakvih lažnih preventivnih pregleda otkriju neke nepoznate mase za koje se sumnja da su stanice raka. Čovjek obično pada u depresiju suočen s smrtonosnom bolešću i čak ako nije stvarno bolestan sada ima realne šanse da stvarno i oboli ili da mu se dijelovi tijela odsječu (prostata, dojka i slično) bez potrebe što je danas uobičajena medicinska praksa. Istina pomalo dolazi na vidjelo i u Hrvatskoj: nepotrebno ozračeno više od 8500 ljudi.

Na osnovu svega rečenog mislim da liječenje raka pa i bilo koje bolesti mora biti zasnovano na ispravnoj prehrani, 'snažnim' dodacima prehrani, detoksikaciji organizma, izbjegavanju kancerogenih okidača, te općenito dizanju energetskog nivoa čovjeka. Slično predlaže Lothar Hirnese u svom 3E programu objašnjenom u knjzi Kemoterapija liječi rak i zemlja je ravna ploča.

Detoksikacija organizma: pluća, jetra, bubrezi i crijeva su najvažniji čistači u organizmu, stoga treba pomoći ovim organima da budu što više funkcionalni kad se primjeni poseban režim prehrane ili slična sredstva u borbi protiv raka kad će na sebe morati preuzeti sve oslobođene toksine i izbaciti ih iz tijela. Postoje cijele teorije i načini kako 'očistiti' tijelo, ali svakako treba biti pažljiv s ovim metodama s obzirom na trenutno stanje organizma. Ja osobno volim čišćenje pomoću čajeva po recepturama Rudolf Breussa, antiparazitni program za jetru i žuč po metodi Hulde Clark s crnim orahom i zapperom, te općenito čišćenje organizma ispijanjem velike količine filtrirane vode (nikako ne flaširane ili destilirane), eventualno vježbe ispravnog disanja i klistiranje za ispiranje crijeva. Više o detoksikaciji na alternativa forumu i na alternativa za vas.

Ispravna prehrana: činjenica da je današnja industrijski prerađena hrana glavni izvor kancerogenih okidača (aditivi, konzervansi). Stoga bi ispravna prehrana trebala isključiti većinu proizvoda s 'polica' dućana i orijentirati se na 'domaću' hranu i to najbolje iz lokalne zajednice. Većina alternativnih metoda lijećenja raka se bazira na strogoj dijeti odnosno vegetarijanskoj prehrani s povrćem i voćem (organski uzgoj) uz izbjegavanje životinjskih namirnica jer one opterećuju organizam s raznim otrovima, antibioticima i sličnim kemikalijama koji se danas nažalost nalaze u skoro svakoj životinji namijenjoj za ljudsku prehranu. Svakako izbjegavati šečer i bijelo brašno. Stanice raka se hrane glukozom. Breuss preporuča intezivnu dijetu s čajevima i sokom na bazi cikle (Biotta), dok na primjer Dr. Johanne Budwig u svojoj knjizi Rak Problem i Rješenje preporuča uljno-proteinsku dijetu koja ipak uključuje sir i mlijeko.

Dodaci prehrani: u ovo bih ubrojio sve pro-aktivne dodatke hrani koji ili usmjereno rade protiv raka ili rade na općenitom dizanju imunog sistema kao što je vitamin B17, vitamin C i ostali vitamini, mineralni dodaci prehrani, MMS (miracle mineral supplement) i vodikov peroksid kao snažni oksidansi koji pomažu imunom sistemu, koloidno srebro kao antibakterijska zaštita i ostali suplementi iz tzv. alternativnog svijeta koji su namijenjeni jačanju organizma. Opet i ovdje treba biti pažljiv i ne miješati baš sve i svašta, već krenuti s jednim ili eventualno s par dodataka. Zaključak je da je vitamin B17 samo pomoćno sredstvo u liječenju raka i da ukupno gledano zauzima možda manje od 20% važnosti.

Izbjegavanje kancerogenih okidača: kancerogeni okidači su svi faktori koji mogu pospješiti ili pak uzrokovati nastanak raka. Po nekim teorijama čak i sami paraziti i gljivice mogu djelovati kao svojevrsni okidač, stoga je bitno proći izvjesne detoksikacijske korake već prije spomenute. Najvažniji kancerogeni okidač je procesirana industrijska hrana puna aditiva, konzervansa, pojačivača okusa, umjetnih šečera, GMO sastojaka i sličnih otrovnih stvari, stoga bi svakako trebalo izbjegavati ovaj način prehrane. Drugi najvažniji kancerogen je elektromagnetsko zračenje: elektrosmog od mobitela, wireless-a, računala, televizije i ostalih uređaja kojim smo svi nažalost okruženi. Život u urbanoj sredini nosi sa sobom i svakodnevno udisanje zagađenog zraka, nepodnošljivu buku od auto-prometa i psihički stres od užurbanog gradskog života. Vrlo je teško izbjeći sve ove faktore, osim možda selidbom na selo izvan gradske vreve, ali za većinu ljudi ovo je skoro nemoguće kako zbog financijskih razloga tako i zbog svih 'tekovina' civilzacije na koje su navikli (škola, vrtić, posao, auto, mobitel i slično).

Buđenje svijesti (energije) u bolesnika: suočen s rakom koji je danas nažalost smrtonosna bolest čovjek obično nema metalne snage i volje da učini bitne promjene u svom životu kako bi sam sebi pomogao. Nakon odrađene terapije, pacijent se obično vraća starom načinu života koji ga je najvjerovatnije i doveo do bolesti. Ovdje je vrlo teško davati neke generalne savjete, jer je ovo individualna stvar. U principu sve se svodi na traženje nekog smisla i višeg cilja u svom životu, neke nove svrhe koja bi nam dala svježi polet i energiju ne samo da uspješno prebolimo bolest već i da nastavimo živjeti kvalitetnijim i ispunjenijim životom. Na primjer izbjegavanje 'liječenja' konvecionalnim metodama (kemoterapija) i oslanjanje na vlastite snage u borbi protiv raka je možda prvi korak k ovom samoosvješćivanju.

Danas postoji mnoštvo uspješnih alternativnih terapija za liječenje raka, od kojih su mnoge stare desetljećima. Interesantno je da se većina njih temelji na prehrani, odnosno strogoj dijeti. Moje mišljenje je da ipak osim promjene prehrane treba preduzeti i sve ostale radnje kako bi se uspješno porazio rak. Par starih poznatih terapija za liječenja raka osim s vitaminom B17: Gersonova terapija, Breuss-ova dijeta, uljno proteinska dijeta Johanne Budwig.

Nažalost borba protiv ove opake bolesti pada na leđa pojedinca jer zbog društvenih dogmi i utjecaja, bolesnik prvo pokušava s tzv. klasičnim metodama (kemoterapija), a zatim kad je već kasno i kad ima uništeni imuni sistem zbog ovih 'klasičnih' zahvata, u očajanju pokušava s alternativnim metodama. Ako bolesnik krene pak alternativnim putem otpočetka ili nakon klasičnih metoda tada ne može računati na pomoć društva ili sistema jer država samo sponozorira rad konvecionalne medicine. Ovo je greška sistema odnosno društvenog ustroja. Trebalo bi uspostaviti bar minimalne slobode izbora pacijenta na način da država financira osim konvecionalne medicine i neke alternativne metode. Cilj razvoja ljudskog društva je apsolutno znanje i moć pojedinca kako bi sam sebi pomogao u većini slučajeva kad je suočen s bolešću. Krajni cilj razvoja čovjeka je življenje života na takav način koji uopće ne bi uzrokovao bolest (bez konstatnog stresa koji je temelj današnjeg ljudskog društva).

Stoga zaključujem: za pravu preventivu i liječenje raka kao najgore bolesti modernog čovjeka nije bitno naći spasonosni lijek protiv raka već je potrebno mijenjati društveni poredak iz korijena.

Efekt stotog majmuna

Svatko od nas u široj i užoj obitelji je najvjerovatnije imao smrtni slučaj kao posljedicu malignog tumora. Najgora je agonija i patnja koji naši bližnji proživljavaju tijekom te očajničke borbe za život. S druge strane večina nas živi u konstatnom strahu da i nas ne 'uhvati' u ralje ova opaka bolest. Stoga su moja ljutnja i razočaranje ogromni kada saznam da su prije 50 i više godina postojali pripravci i metode koji su bili vrlo uspješni u liječenju raka (vitamin B17, Rife uređaj i drugo). Pitam se zašto mi ove informacije nisu bile dostupne prije? Zašto sam mislio da je kemoterapija, zračenje i ostale nadrilječničke metode jedina moguća opcija?

Uvijek sam mislio da je sistem u principu dobar i da su samo pojedinci 'iskvareni' i da u potrazi za profitom mogu nanijeti štetu, ali kad sam saznao da je ovaj prevarantski i zločinački sistem brižljivo građen zadnjih 100 i više godina mislim da imam puno moralno pravo da sve ljude koje rade u tom kvazi medicinskom sistemu nazovem doktorima smrti u bijelom, a sam medicinsko-farmaceutski sistem okarakteriziram kao jednu veliku Industriju smrti.

Postavlja se pitanje kako promijeniti ovaj sistem jer je pod očiglednom zaštitom državnog aparata (zakoni čak omogućuju oduzimanje malodobne djece ako se ne podvrgnu 'propisanoj službenoj medicinskoj terapiji')? Očigledno rješenje je izlazak na izbore i glasanje za onu opciju koja bi donijela pozitivne promjene, ali ovo je čista iluzija jer isti močnici koji u rukama drže medicinsku struku, farmaciju, drže i medije i banke stoga neće dopustiti da na vlast dođe opcija koja bi im mogla poremetiti planove.

Nisam za revolucije i prevrate, jer obično nakon njih dođe isti mehanizam vladanja samo s drugom bojom zastave. Stoga mislim da je potrebno da svaki čovjek poradi na sebi i da napravi svojevrsnu 'malu revoluciju' u svom životu na način da stekne znanje kako pomoći sebi i drugima ako i kada bude suočen s izazovima kao što je na primjer rak. Znači umjesto revolucionarne fronte predlažem tzv. individualnu frontu u kojoj bi pojedinac imao dovoljno znanja, volje i osobne moći da prebrodi sve naizgled bezizlazne situacije te da svoje znanje i moć polako širi i osvješćava druge. Što više ima moćnih i znanjem opskrbljenih pojedinaca koji ne poznaju strah (strah od bolesti) to će društvo ljudi biti jače, a truli sistem koji se zasniva na bolestima, ratovima i strahu i koji nažalost trenutno vlada slabiji. Ljudsko društvo jakih i samostalnih pojedinaca je ono čemu treba težiti.

Cilj je ostvariti efekt stotog majmuna, odnosno dovoljno je da samo mali dio ljudi na planeti Zemlji postane osviješćen i da djeluje u skladu s tim, pa da se efekt proširi i na cijelo čovječanstvo. Interesatno je kako je i ovaj efekt kontroverzan, odnosno pobijen od strane tzv. službene znanosti što mu po meni daje još jaču snagu jer se tzv. službena znanost velikim dijelom temelji na prijevari. Inače i Maharishi Mahesh Yogi je zastupao tezu da mali postotak ljudi može pozitivno utjecati na razvoj događaja meditacijom.

Kada vladajuća manjina bude suočena s činjenicom da večina ljudi ne mari za njihove kvazi zakone, kvazi ljekove i truli nametnuti sistem, cijeli sistem će sam od sebe propasti u prašinu od koje je i napravljen, a ljudski rod će napokon moći disati slobodno.

Na kraju poruka svim bolesnima: nemojte predati svoj život u tuđe nesposobne ruke, naročito u ruke ubojica koji vas vide samo kao statistiku i kao mogući izvor profita, čovječe tijelo je vrhunski organizam sposoban da živi mnogo duže nego što mislimo, na kraju krajeva, ako vam kažu da ste suočeni s smrtonosnom bolešću zar nije bolje napokon preuzeti konce svog života u svoje ruke i krenuti u bitku života pod vlastitim uvjetima, vođeni vlastitim znanjem i sviješću, a ne po diktatu doktora smrti u bijelom.

Napomena:

U ovom tekstu sam iznio mnoštvo informacija koje su nažalost danas kontroverzna tema, ali u koje ja duboko vjerujem da su istinite. Ograđujem se od eventualne upotrebe ovih informacija za aktivno liječenje. Odavno sam shvatio da sama informacija o nečemu ne predstavlja i stvarno znanje kako primjeniti tu informaciju. Odnosno primjena ovih informacija u stvarnom životu, a naročito ako se pomaže drugoj osobi može biti teža nego što izgleda na prvi pogled. Stoga svima onima koji namjeravaju koristiti ovdje iznesene informacije savjetujem da budu vrlo strpljivi i pažljivi.

Reference

mandrilo.com