Raste broj "kritične mase" nezadovoljnika. Pretpostavka za promjene je građanska hrabrost. U tekstu iznosim neke poticajne primjere kako doskočiti "ekonomskom ubojicama"!

John Perkins je američki autor bestselera "Confessions of an Economic Hitman". "Ekonomski ubojice" su izuzetno dobro plaćeni profesionalci koji države širom svijeta varaju za milijarde dolara. Novac Svjetske banke, Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) i drugih inozemnih organizacija usmjeravaju u blagajne velikih korporacija.

Cilj je stvoriti "globalni imperij". Navodi primjere kada i kako Svjetska banka posuđuje novce zemljama koje misli porobiti. Na američkoj televiziji CNBS su sredinom srpnja 2012. u više navrata financijski analitičari, po prvi puta, javno izjavili da se SAD-e nalaze pod kontrolom "centralnih banaka". Bankarska mafija nudi izbor da živimo u iluziji života na dug, kao pretpostavke "uređenog" života.

Jednom sam od nekoga zapisao sjajnu misao: "Tko ne zna kamo ide, njemu je svaki put dobar". Ja bih ovome dodao: Tko misli da zna kamo ide, a ne zna način kako da dođe, njemu je jednako tako svaki put dobar. Međutim, sve je (još uvijek) u našim rukama s izborom kada ćemo im se suprotstaviti (nenasilnim) putem bankama koje su stvorile dužničko ropstvo. U Hrvatskoj svaka obitelj ima prosječno tri kredita. Masovne su pojave ovrha, zbog nemogućnosti plaćanja astronomskih kamata. Ova vlada je stala na stranu banaka a ne građana. Sada i Poštansku banku misle prodati stranim bankarskim lobijima. Pretpostavka za promjene je građanska hrabrost. "To nije nešto što treba čekati, već što treba postići" (W. Jennings Brayn). Naš opstanak ne podrazumijeva zadržavanje, mirenje ili čekanje.

Primjeri za promjene

Promjene su nužne jer svijet potresaju sve dublje podjele, dirigirane revolucije i nemiri. Kada bi se građani masovno odlučili za neplaćanje s lihvarskim kamatama, kada bi tražili da se raskrinkaju članovi bankarske mafije, tada bi se stvari promijenile preko noći. Kada bi se masovno štednja s banaka podignula, (naravno oni koji je imaju) nastao bi kaos. Ovaj puta u glavama protagonista kaosa. Imamo mi još tu "materijala" kako im možemo udruženi doskočiti. Nismo sami, niti su ovo pojedinačne inicijative. Raste broj "kritične mase" nezadovoljnika. Vidjeti internetsku stranicu Patriot. hr

U Chicagu i San Franciscu od 2010. godine je vidno porasla potražnja za poslovnim prostorima ili kućama za najam, kod onih građana koji su se odlučili na prodaju vlastitih nekretnina, kako bi oplodili svoj kapital bez intervencije banaka. Time su se oslobodili poreza na imovinu i nekada prevladavajućih statusnih simbola (s veličinom kuće, stana ili vozila), koji su pod naletom krize urušili srednji staležu SAD-u. Poduzetnički orijentirani građani su se počeli obraćati specijaliziranim poduzećima za iznajmljivanje bez gotovinskog plaćanja, izbjegavajući bankovne kredite. Tada banke gube monopol. U izazovima krize ljudi žele ponovno postati subjekti u gospodarenju svojom sudbinom (bez posrednika - banaka). Ovo su znatno ranije predvidjela istraživanja američkog sociologa J Berga, gdje se eksplicira zaključak kako su amerikanci prestali vjerovati korporacijama, koje su (u)gušile individualizam "kao temelj američke kulture" (Berg, J.: "They won"t work", 1986.). Do ovog zaokreta došlo se jer su ljudi shvatili da ih krediti za stanove, poslovne prostore… tjeraju u ralje korporatista i paklenog plana života na dug.

Ljudi su uvidjeli da nije važno što nemaju svoj poslovni prostor, kuću ili stan, kupljenih uz "pomoć" bankovnih kredita, jer im je stvarni vlasnik banka, koja im je stalno "za vratom" (kod nas s lihvarskim kamatama). Postalo im je važno da mogu stan ili poslovni prostor nesmetano koristiti bez bankovnog posredovanja. Građani Chicaga i San Francisca su (pod naletom krize) shvatili da je posjedovanje bez isplativosti dugoročno rizična investicija. Shvatili su da se lakše nose s neizvjesnostima i /ili rizicima, ako nemaju kapital od kojega su ranije najveću korist imale banke. Građani s poduzetničkim ambicijama su uzimatelji leasinga (uglavnom) preko specijaliziranih poduzeća amortizirajući tako u kraćem periodu sredstva koja se, inače, ne bi tako učinkovito "oplodila". Ranije su godinama akumulirali sredstva za "kapitalnu" investiciju, za koju se pokazalo (u većini slučajeva) kako nema svoje financijske isplativosti. Sve to ima snažne implikacije kod drugačijeg poimanja poslovanja i vlasništva te poticanja inovacija. To je paradigma napuštanja privatnog posjedovanja – vlasništva kao statusnog simbola, a koji je pogodovao razvoju konzumerizma, (koji je urušio protestantsku etiku rada iz kojoj je nastao kapitalizam- M. Weber), ali i lažnog egalitarizma etabliranog društvenog vlasništva, (ranijeg) socijalističkog sustava. Zaključujem sa sjajnim citatom: "Samo jedno zlo je neizlječivo – ako narod sam digne ruke od sebe." Johann Wolfgang von Goethe