Tania Head bila je jedna od neprikosnovenih heroina 11. rujna dok se nije ispostavilo da ona to uopće nije. Ipak, postala je glavna junakinja najnovije knjige o terorističkim napadima 11. rujna 2001. i rušenju kula Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku - prve o tim događijma koja govori o prijevari i pokušaju da se iz užasnog napada izvuče osobna korist.

Robin Fisher i Angelo Guglielmo su u knjizi "Žena koja nije bila tamo", opisali kako je Tania Head godinama lagala javnost kako je bila u jednoj od Kula u trenutku napada, kako je postala jedna od najpoznatijih "sudionika" tih događaja - gostujući na televizijama, obilazeći američka sveučilišta i sastajući se s najvišim dužnosnicima New Yorka - i kako su je, na kraju, razotkrili.

Njena priča je počela 2004. godine, kada je preko interneta stupila u kontakt sa Udruženjem preživjelih iz napada na Svjetski trgovinski centar.

Prilikom sastanka s obiteljima nastradalih Headova je ispričala priču koja nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim, navodi se u knjizi.

Na dan napada se, tvrdila je, nalazila u južnoj Kuli STC-a, čekajući dizalo na 78. katu. U tom trenutku je u zgradu udario avion koji su preuzeli otmičari.

Headova je kazala da je izgubila svijest i da se samo sjeća da joj je pomogao čovek s crvenom maramom na glavi, koji je ugasio vatru koja je zahvatila njenu odjeća.

On je njoj i nekolicini drugih ljudi pokazao put do požarnih stuba, kojima su se uspjeli spustiti u podnožje i izaći, prije nego što se zgrada srušila.

Headova se na taj način uspjela spasiti, što je bilo ravno čudu, jer je samo 19 ljudi, koji su bili iznad mjesta u koje je udario avion, uspjelo sigurno izaći iz zgrade.

Mediji su se odmah zainteresirali za cijelu priču i ona je gostujući na televizijama kroz suze ispričala potresne detalje o ljudima koji nisu uspjeli izaći:

"Kad sam se pridigla i krenula k stubama vidjela sam umirućeg čovjeka, koji mi je rekao svoje ime i pružio vjenčani prsten da predam njegovoj supruzi. To nikada neću zaboraviti."

Javnost je još više bila potrešena kada je rekla da je njen zaručnik David nastradao u drugoj kuli. Više nije bilo povratka, nesretna devojka je postala simbol patnje i žrtve koje su podnijeli Njujorčani tog dana.

Headova je imenovana za predsjednicu Udruženja preživjelih u napadu 11. rujna, vodila je građane koji su dolazili u New York obići mjesto napada Ground Zero.

"Ono što sam vidjela nikada neću zaboraviti. Videla sam mnogo smrti i uništenja, ali i nadu da će sve proći", govorila je u obraćanju studentima, na obljetnicama obilježavanja 11. rujna.

Sve se činilo istinito i potresno... A onda je istina počela izlaziti na vidjelo.

Naime, cijeloj priči je falio samo jedan detalj.

Headova nikada nije pristala da o posljednjim trenucima pred rušenje Kule priča s obiteljima nastradalih. Unatoč traumama koje bi im to moglo izazvati, obitelji su željele čuti neki detalj od nje, o tome šta su njihovi najdraži zadnje kazali, gdje su se nalazili, koga su dozivali.

Headova se godinama opravdavala kako je za nju to previše traumatično, izbjegavajući susrete s obiteljima.

"Nikada s nama nije podijelila te detalje, uvijek je govorila da je previše bolno za nju o tome govoriti", priča Alison Krouter, majka Velsa Kroutera, osobe sa crvenom maramom za koga je Headova ispričala da ju je spasio. Krouter nije preživio napad i nije bilo nikog ko bi mogao potvrditi njenu priču.

Sve što je govorila počelo se rušiti kao kula od karata... ili kao njujorške kule.

Kada je natjerana otkriti prezime svog navodnog zaručnika Davida, otkriveno je kako osoba s tim imenom jeste nastradala u sjevernoj Kuli, ali je njegova obitelj kazala kako on nikada nije bio zaručen i da nikada nisu čuli za Taniu Head.

U Udruženju preživjelih su rekli kako nisu puno znali o njenom životu prije 11. rujna 2001. godine, pošto im je samo rekla da je kćerka diplomate. Pričala je i da je putovala na Tajland i u New Orleans, da pruži pomoć stradalnicima, posle tsunamija i uragana Katrina.

Da njenim lažima nema kraja, vidjelo se i iz priče po kojoj je u znak sjećanja na svog zaručnika osnovala Fondaciju za pomoć djeci, iako nijedna fondacija sa takvim imenom nije registrirana u Njujorku.

Autori knjige na kraju otkrivaju da je njeno pravo ime Alisia Head i da u vrijeme napada na Bliznakinje uopće nije ni bila u New Yorku, već u Barceloni, gdje je živjela.

"Heroina" 11. rujna 2001. je - ustvari - prvi put došla u Ameriku 2003. godine.