Predizborna kampanja u SAD-u posljednjih desetljeća se često prelijevala i na ostale dijelove planete, od Vijetnama do Iraka i Afganistana. Ovogodišnji predsjednički izbori će uključivati aktualnog predsjednika Barracka Obamu i njegovog suparnika iz republikanskih redova, najvjerojatnije Mitta Romneya.

Obamini birači su duboko razočarani njegovom mlakom unutarnjom politikom, dok Republikanci imaju stabilno glasačko tijelo. Izbore u studenom ove godine bi tako mogli odlučiti apstinenti koji su na prošlim izborima glasovali za Obamu.
Postoji međutim jedno nepisano pravilo koje govori kako Amerikanci nikad ne mijenjaju predsjednika ako je država u ozbiljnom oružanom sukobu. Tako je i izrazito nepopularni George W. Bush ostao za kormilom države upravo zbog rata protiv terora koji je američke vojnike slao po bespućima Afganistana i Iraka.

Situacija u Siriji i rastuće napetosti između Irana i Izraela bi tako mogle prevagnuti u korist oba američka predsjednička kandidata zavisno od raspleta situacije, ali je Obama kao aktualni predsjednik u daleko lošijem položaju.

Amerikanci su aktivno sudjelovali u Arapskom proljeću koje je pomelo sjevernoafričke diktatore – jedan je ubijen, drugome se sudi, a treći je u emigraciji. Njihov sirijski kolega Bashar al-Assad se trenutno nalazi u vrtlogu građanskog rata u kojem ne bira sredstva za obračunavanje sa svojim protivnicima. Upravo su al-Assadovi protivnici jedan od razloga američkog neuključivanja u rat za razliku od Libije. Iako je al-Assad neupitno beskrupulozni diktator, njegovi protivnici variraju od prodemokratskih do radikalnih islamističkih struja, a ove posljednje su mnogo upornije i snažnije, i zbog toga što imaju financijsku i vojnu potporu iz ostatka arapskog svijeta. Ukoliko bi došlo do al-Assadovog pada, Izrael bi izgubio tampon-zonu koju sada ima sa Iranom u kojem je, da bi se situacija dodatno zakomplicirala, Ahmedinedžadova struja izgubila parlamentarne izbore od još većih tvrdolinijaša.

Američki politički komentatori smatraju kako Barrack Obama odugovlači s uključivanjem u sirijski građanski rat i kako bi opipao puls svog biračkog tijela. Jedan dio njegovih birača podržava intervenciju u Siriji, a drugi se izrazito protivi tome. Što god da uradi, Obama će izgubiti dio birača, dok Republikanci u slučaju pobjede najavljuju aktivnije sudjelovanje na Bliskom istoku.

Obaminu odluku o angažmanu na Bliskom istoku možda ubrza i nedavna posjeta izraelskog premijera Benjamina Netanyahua Washingtonu koja je otkrila izraelske namjere u provociranju sukoba s Iranom, u kojem Izrael nema šanse bez američke potpore.

Obama se zato nalazi u nezavidnoj situaciji pred izbore, a njegovi savjetnici muku muče kako bi osmislili slijedeći potez u bliskoistočnoj partiji šaha.