Život u zemlji bez kriminala

panorama

Jelena i Zoran Panić iz Niša, s dvojicom sinova, među malobrojnim su Srbima koji žive na Islandu, u zemlji gdje ima posla za sve, s vrhunskom zdravstvenom zaštitom, gdje gotovo nema kriminala, u kojoj administrativne poslove završite za desetak minuta preko interneta i gdje se velika pažnja posvećuje ekologiji.

Ova obitelj u Reykjaviku živi gotovo dva desetljeća, a prvo je u tu otočnu zemlju otišao otac Zoran i to po pozivu jednog nogometnog kluba.

Usprkos surovoj klimi, Jelena kaže kako je Island zemlja u kojoj se lijepo živi jer država savršeno funkcionira, nema kriminala, a ima posla za sve koji žele raditi.
Već s 14 godina Islanđani počinju raditi lakše poslove i do 16. godine ne plaćaju porez. Grad Reykjavik osigurava posao preko ljeta za sve učenike koji žele raditi. To su četverosatni poslovi, uglavnom na održavanju travnjaka i dječjih igrališta, dodaje ona.

Prema Jeleninim riječima, prosječna plaća je oko 2.000 eura, prehrana za četveročlanu obitelj košta mjesečno oko 1.000 eura, troškovi grijanja stana od 100 kvadrata su oko 70 eura, a struje oko 60 eura.
Na Islandu skoro i da nema kriminala, stanove i kuće preko dana nitko ne zaključava, kao i aute. Zbunjeni su kad ih pitate što ne zaključavaju automobile, jer kažu zašto bi netko ukrao moj auto, kad ovdje svi imaju svoj, ističe Jelena (46).

Prema njenim riječima, zdravstveni sustav na Islandu je vjerojatno među najboljim na svijetu, pregledi nisu skupi ni kad ih sami plaćate, a zdravstveno osiguranje pokriva troškove liječenja tijekom godine sve do određenog iznosa. Na snimanja i preglede kod liječnika specijalista ne čeka se duže od tri tjedna.

Na Islandu još uvijek pada snijeg, no otprilike u ovo vrijeme dan postaje duži i noć će vrlo kratko trajati. Preko ljeta na Islandu gotovo nema mraka, sumrak traje samo jedan sat, i to oko ponoći.

Za razliku od ljeta, tijekom zime koja traje od listopada do travnja, stanovnici Islanda rijetko kad vide sunce.
U prosincu sviće oko 11 sati, a mrak pada već oko 15 sati ako nije oblačno. Ukoliko ima oblaka dan i ne svane. Događa se da kiša pada neprestano 30 noći i dana, kaže Jelena.

Naši ljudi na Islandu vrlo teško podnose surove vremenske prilike, ali ne samo oni, teško je i Islanđanima.
Tijekom zime, jednom ili dva puta Islanđani odlaze u Španjolsku, na Floridu, Kanare ili Tenerife. Mnogi kupuju kuće i nakon umirovljenja sele se u tople krajeve, dodala je Panić.

Prema njenim riječima, kada dijete krene u vrtić i školu roditelji mu moraju osigurati gumeno odijelo, čizme i skafander.
Moj najveći šok u vrtiću je bio kada sam došla po sina a zatekla odgojiteljicu kako hladnom vodom iz crijeva pere djecu koja treba da uđu u vrtić. Njihova gumena odijela bila su skroz uprljana pijeskom i blatom jer su se igrali u dvorištu, objašnjava Jelena.

Prema njenim riječima, izlazak u kafiće i diskoteke na Islandu je dopušten mladima koji imaju 23 godine, a s 18 godina mogu ući tek u po koji kafić.

Preko čitave godine, kazala je ona, Islanđani se kupaju u otvorenim bazenima s toplom vodom kojih ima u svakom naselju, a svaku priliku koriste da odu na izlet u kampove kojih ima širom zemlje.
Islanđani su vrlo ljubazni i međusobno i prema strancima, nigdje nećete biti odbijeni ukoliko zatražite pomoć, svi će vam odgovoriti s osmijehom. Izuzetno su pažljivi u svakodnevnoj komunikaciji, a posebno na poslu, objašnjava Jelena Panić.

Na Islandu, dodala je ona, nikome se sigurno neće dogoditi da poslije druženja s prijateljima sjedne u auto u pripitom stanju. Islanđani zovu policiju, makar da se radi o nekom njihovim najbližem s kojim su upravo oni sjedili zajedno, kaže Jelena Panić na kraju razgovora.

BETA