Razdoblja velikih kriza često su povod za pojavu i širenje teorija urota, a kriza pandemije novog koronavirusa po tom pitanju nije nikakva iznimka, već samo to potvrđuje.

Istraživački tim znanstvenika predvođenih sa Sarah Kuhn i dr. Theom Zander-Schellenberg sa sveučilišta Basel istražio je razinu podrške prema teorijama urota vezanim za novi koronavirus. Studija je provedena u njemačkom govornom području Švicarske te i samoj Njemačkoj po principu anonimne ankete u srpnju 2020. godine. Rezultati su objavljeni u znanstvenom časopisu Psychological Medicine.

Osim demografskih informacija, u istraživanju je proučavano koliko se njegovi sudionici slažu s nekolicinom izjava vezanih za koronavirus i temeljenih na sumnjama da je riječ o uroti koja stoji iza pojave pandemije ili informacija vezanih za istu.

Sudionicima istraživanja postavljena su i pitanja osjećaju li trenutno stres ili imaju možda iskustva slična paranoji. U svemu tome, otkrivene su i pristranosti sudionika istraživanja zasnovane na zadacima zaključivanja.

Među otkrivenim pristranostima ispitanika su primjerice sklonost sustavnom zaključivanju na osnovu nepotpunih informacija ili isključivanje informacija koje su u suprotnosti s njihovim zaključcima.

Svaki deseti ispitanik snažno podržava teorije urota

U prosjeku, nešto malo ispod 10 posto svih sudionika studije pokazalo je izrazito slaganje s urotničkim izjavama, dok se sljedećih 20 posto svih sudionika istraživanja umjereno slagalo s istima. Preostalih 70 posto uopće se nije slagalo s takvim izjavama.

Zanimljivo je da je rezultat bio isti u obje zemlje gdje je istraživanje provedeno, dakle Švicarskoj i Njemačkoj.

Najpopularnije teorije urote među ispitanicima su da je virus nastao u laboratoriju, ili da je službeno objašnjenje izvora virusa upitno.

Ispitanici koji su se izrazitije slagali s porukama o urotama su u prosjeku mlađe dobi, osjećaju veći stres te su imali više iskustava sličnih paranoji (primjerice da na njih prijatelji i ljudi koje ne poznaju gledaju s puno kritike). Jednako tako, riječ je o osobama s ekstremnijim političkim stavovima i s nižim stupnjem obrazovanja. Što se spolova tiče, nije primjećena značajna razlika u slaganju s porukama teorija urota.

Ono što je studija otkrila jest da se ispitanici u Švicarskoj više od Nijemaca slažu s izjavama da su velike farmaceutske kompanije napravile novi koronavirus kako bi zaradile na cjepivu. Iako su te razlike statistički značajne, one su ipak male.

Istraživanje je isto tako nadopunilo već postojeća istraživanja o tome da je prihvaćenost cijepljenja u Švicarskoj niža nego u ostalim zemljama zapadne Europe, poput Njemačke.

Obzirom da naše istraživanje predstavlja trenutak stavova kakvi su postojali proteklog ljeta, potrebna su dodatna istraživanja da bi se utvrdilo jesu li se stavovi o prihvaćenosti cijepljenja otad promijenili, kaže Zander-Schellenberg.

Kognitivna pristranost, ali ne uvijek

Studija švicarskih znanstvenika pronašla je pokazatelje da je podrška teorijama urota povezana i s određenim posebnostima u misaonim procesima pojedinaca.

Primjerice, sudionici istraživanja koji smatraju da su teorije urota moguće, brzali su sa zaključcima i donosili ih s većom nesigurnošću od sudionika koji na teorije urota gledaju kao na manje moguće. Navedeni ispitanici su isto tako obraćali manje pažnje na informacije koje su u suprotnosti s njihovim stavom.

Dubinskom statističkom analizom znanstvenici su otkrili i da veza između teorija urota i kongnitivne pristranosti nije baš toliko linearna kao što se pretpostavljalo. Naime, ispostavilo se da nekolicina pojedinaca koji čvrsto vjeruju u teorije urota pokazuju manju kognitivnu pristranost od ispitanika koji u potpunosti odbacuju teorije urota. Navedena skupina je do zaključaka dolazila na oprezniji i adaptivniji način.

Rezultati sugeriraju da svatko tko se slaže s teorijama urota ne prihvaća informacije automatski na negativan način te da u skladu s tim i donosi zaključke, kaže voditeljica istraživanja Kuhn.

Istraživanje je pokazalo i kako pristaše teorija urota možda imaju više podskupina koje karakteriziraju različiti procesi razmišljanja.

Prijašnja psihološka istraživanja pretpostavljala su da teorije urota idu ruku pod ruku sa slabo razvijenim vještinama analitičkog razmišljanja i naglim donošenjem odluka.
Činjenica je da je s nekim ljudima upravo suprotan slučaj te da bismo trebali biti pažljiviji u generaliziranju pristaša teorija urota, poručuje Kuhn.

Studija je provedena na 1600 ispitanika od kojih je njih 554 iz Švicarske, a ostatak iz Njemačke.