Znanstvenici otkrivaju gdje su nestali Zemljini drevni krateri

krater

Ljudsku znatiželju gotovo je nemoguće zaustaviti, zbog nje je čovjek odlazio tamo gdje nitko prije nije, otkrio nevjerojatne pojave te se izlagao opasnosti ne bi li ostavio kakav trag.

Jedna takva želja potaknula je i petero znanstvenika koji su svoju studiju objavili u poznatom znanstvenom časopisu Science. Njih je intrigiralo pitanje gdje su nestali Zemljini krateri. Novinar New York Timesa pozabavio se ovom studijom.

Barringerov krater u Arizoni i vrlo stari Chicxulub ispod meksičkog poluotoka Yucatán primjeri su velikih kratera, a ovaj meksički ima "ožiljak" promjera najmanje 180 kilometara kojeg je izazvao meteor za kojeg se sumnja da je uzrokovao smrt dinosaura. Kozmički udari svemirskih stijena koje su pale u oceane nisu stvarali kratere, a neki drugi udari izbrisani su erozijom i procesom tektonika ploča. Brojka od 190 starih kratera na Zemlji izazivala je znanstvenicima sumnju i potaknulo ih je na postavljanje pitanja koja su ih dovela do zanimljivih odgovora. U studiji koja je predstavljena u četvrtak tvrdi se da geolozi ne mogu pronaći udubljenja na površini Zemlje jer, čini se, nisu ni postojala.

Prezentirani su rezultati nove tehnike koji predlažu teoriju u kojem je tempo kojim su meteori udarali o Zemlju i Mjesec bio puno manji nego što je danas, ali iz trenutno neobjašnjivog razloga taj tempo se udvostručio pa čak i utrostručio. William F. Bottke, planetarni znastvenik i jedan od autora istraživanja govori da - Mijenjamo stopu udara na Zemlju za faktor 2 ili 3. To se dogodilo prije 290 milijuna godina - što predstavlja neočekivano otkriće jer ne postoji objašnjenje zbog čega se povećao broj kometa.

Ipak, drugi znanstvenici izražavaju sumnju u zaključke studija jer premda je "interensantna ideja", znastvenik H. Jay Melosh nije baš uvjeren jer se statistike temelje na malim brojkama. Ne odbacuje mogućnost točnosti studije, ali prema njemu ona nije na čvrstim temeljima. Zemljin satelit Mjesec trebao bi dati neke tragove i o tome što se događalo na zemlji, no starost određenih kratera na njemu nije baš izvjesna. Zbog dosad relativno nepreciznih metoda određivanja starosti, jedna od autorica znanstvenog rada Dr. Rebecca R. Ghent, predlaže metodu mjerenja temperature kratera.

Jedan tim znastvenika pogledao je 111 kratera na Mjesecu čiji su promjeri viši od 10 kilometara u širinu i ne stariji od milijardu godina. Shvatili su da postoji manji broj starih kratera, a podaci su pokazivali da je količina udara na Mjesec povećana prije 290 milijuna godina. Nepostojanje drevnih kratera dalo bi se objasniti vremenom kada je Zemlju pokrivao led koji je mogao modelirati površinu.

ponedjeljak, 21. siječnja, 2019. - 11:40